biti na razgranatom putu? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(osamnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Bivstvena cjelina je istina kao mogućnost istosti bića i duha. Ta mogućnost istine onda stoji kao ono vodeće, kao arche filosofiranja. Kad bi filosofija poput sove koja uzlijeće u sumrak nastupala uvijek tek post festum, kad je zbivanje dovršeno, ono što bi ona samo mišljenjem spoznavala […]

istina kao istost? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(sedamnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Prvi od šest Ciprinih “dijaloga” s grčkim misliocima u Metamorfozama metafizike jest onaj s Parmenidom, naslovljen (samo u prvom izdanju MM) “Bitak i privid”. Parmenidova filozofija je prema Cipri sam početak povijesti filozofije. To znači da je istina kao istina cjeline bivstva po prvi put došla […]

bitak, logos, um, dobro, ideja, mišljenje mišljenja – a gdje je ljubav? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(treći zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike) U Predgovoru drugom izdanju Metamorfoza metafizike iz 1999. Marijan Cipra je prvi put objavio da se radi o nedovršenom projektu, i da je ona knjiga koja je objavljena pod tim naslovom 1978. planirana kao tek prva od četiri. Prvi razlog nedovršenosti jest to što je „već […]

istina i privid? (ulomak iz Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

Ako je razlikovanje istine i privida ”platonizam”, onda je beba stara par tjedana, koja se ljuti kad shvati da se duda varalica tek čini kao ”sama stvar”, već platonist. Marijan Cipra pradavni problem odnosa istine i privida rješava tako da istinu vidi parmenidovski kao istost bitka i znanja, gdje ta istost nije kruti identitet nego njihova labilna ravnoteža. Privid je pad iz te ravnoteže.

(klikni na naslov)

bivstveno nebiće: drugo od bića? (ulomak iz Platon, Sofist i D. Barbarić, Grčka filozofija)

“Borba protiv svemoćne sofističke obmane – a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije – moguća je samo tada kad se uvidi da su laž, obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga.

Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga, različitoga, odnosno razlika sama.”

stjecaj (Ereignis)? (ulomak iz Martin Heidegger, Stav identiteta)

[I]stost mišljenja i bitka [iz Parmenidovog fragmenta] smo utvrdili kao njihovu supripadnost. … Taj nam suodnos stvari odmah postaje razumljivijim, ako uvažimo sljedeće: pri objašnjavanju supripadnosti … mi smo već, prema Parmenidovom naputku, imali na umu i mišljenje i bitak, dakle ono što jedno s drugim pripada istom. Razumijemo li mišljenje kao odliku čovjeka, tada […]

Parmenid: potrebno je oboje? (ulomci Platona, Parmenida, M. Cipre, O. Žuneca, D. Barbarića i I. Mikecina)

Nužno je naime upoznati u isti mah i laž i istinu bivstvene cjeline – ananke gar manthanein kai to pseudos hama kai alethes tes holes ousias – i to uz velik trud i tijekom dugog vremena. ulomak iz Platon, Sedmo pismo, (Ep.VII 344b), navod iz Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike, 21999., str. 36. Tradicionalna slika prikazuje Parmenida, […]

Parmenid i upanišadi: zajednička predaja? (ulomak iz Mislav Ježić, Rgvedske upanišadi)

Mislav Ježić nalazi ne samo sadržajne nego i lingvističke srodnosti između Parmenidova spijeva i dijelova nekih drevnih indijskih upanišadi. Ako je izravan utjecaj isključen, a podudarnosti preizrazite da bi se objasnile približno jednakim općeljudskim ustrojstvom uma ili odbacile kao slučajnosti, preostaje mogućnost da se i upanišadi i Parmenid oslanjaju na drevniju, zajedničku indoeuropsku predaju. U tom slučaju bi početak ovog dijaloga kojega nazivamo filosofijom, a čiji je Parmenid nesporni sudionik, bio pomaknut par tisuća godina ranije!