Steinerov pojam intuitivnog mišljenja? (ulomak iz Hal Jon Ginges, The Act of Knowing: Rudolf Steiner and the Neokantian Tradition)

Središnja je tvrdnja kantovskog kritičkog idealizma da je naše znanje ograničeno na pojave, … da je svo naše znanje danoga svijeta posredovano osjetilnim zrenjem prostora i vremena, te da je naš intelekt diskurzivan a ne arhetipski. Uslijed toga ne možemo znati stvari spontano… Mada neposredovano znanje putem intelektualnog zrenja [intellectual intuition] mora biti uračunato kao […]

vid? (ulomci iz A. Vučković, Dimenzija slušanja u Heideggera i D. Barbarić, S puta mišljenja)

Početak filozofije podudara se s neospornom prednošću vida pred svim drugim osjetilima. Dokaz toga su riječi koje je grčka misao izabrala s predfilozofskog terena  za svoje riječi-nositeljice. Riječi koje još i danas vladaju mišljenjem potječu iz područja vezanog za gledanje. Tako Homer rabi riječi kao što su eidenai što znači vidjeti, opaziti, zamijetiti, uvidjeti, razmotriti; […]

tri vida opažanja? (ulomak iz Thich Nhat Hanh, Understanding our Mind)

Tri vida opažanja (pramana) jesu izravno opažanje (pratyaksha pramana), zaključivanje (anumana pramana), i pogrešno izravno opažanje ili pogrešno zaključivanje, što ima za ishod pogrešno opažanje (abhava pramana). Prvi način, izravno opažanje, ne zahtijeva posrednika ili izvođenje. Staviš li prst u vatru opeći ćeš se. Osjećaš toplinu. To je izravno opažanje – i ispravno opažanje. … […]

transcendentnost uvida? (ulomak iz Nicolai Hartmann, Prilog zasnivanju ontologije)

”Mišljenju koje ima posla s pojmovima pripada pojmiti i opisati esenciju, koja je uvijek predmet pojma; egzistencija zbog svog nepojmovnog karaktera može biti shvaćena i potvrđena jedino ekstatički.”
Vezu egzistencije i ekstatičnosti naznačuje etimologija: “Ovo čisto izlaženje sugerira prefiks ”iz” u grč. riječi ekstasis i u lat. existentia, od ex-sisto, koje obje znače iz-stoj. ” Moment ”da jest” nešto razlikujemo, dakle, od toga ”što jest” to nešto. To ”što jest”, essentia, takvota, to je predmet pojmovnog mišljenja. No, može li pojmovno mišljenje ikad doći do toga da nešto jest? Ili je za to nužno izići iz pojmova? To izlaženje, iz-stoj, ek-stasis, ek-sisto, ”pružanje napolje”, trancendiranje imanencije, ”prelaženje vlastitih granica uma i izlaženje iz samoga sebe”, otvaranje,… tek to, čini se, omogućuje dolaženje u dodir s bićem, spoznavanje da nešto jest, jestote, egzistencije. Jer, pojmovi su mogući i o onome što nije, o pukim umišljajima. Može li mišljenje naći misaoni kriterij za razliku između umišljaja i zbilje? ”Mišljenju koje ima posla s pojmovima pripada pojmiti i opisati esenciju, koja je uvijek predmet pojma; egzistencija zbog svog nepojmovnog karaktera može biti shvaćena i potvrđena jedino ekstatički.”

prostor kao preduvjet da bude iskustva? (ulomak iz Immanuel Kant, Kritika čistoga uma i Martin Heidegger, Kant i problem metafizike)

Posredstvom spoljašnjeg čula (jedne osobine naše svesti) mi predstavljamo sebi predmete kao nešto izvan nas, i njih sve skupa u prostoru. U njemu su njihov oblik, veličina i uzajamni odnos određeni ili se mogu odrediti. … Vreme se ne može opažati kao nešto spoljašnje, isto tako ni prostor kao nešto u nama. Pa šta su onda […]