U skladu s Platonovom “dok filosofi ne postanu kraljevi…” po drugi put na ovome Nagovoru na filosofiju podržavam nekog kandidata na političkim izborima. Marko Vučetić, filosof i saborski zastupnik, kandidat je na predsjedničkim izborima. Budući da je njegova kandidatura primjereno uvjetna – kandidaturu će povući ako se kandidira netko bolji od njega – tako je i moja podrška uvjetna – podržavam ga, osim ako se kandidira netko bolji od njega.
“Prijateljstvo je tako usko povezano sa samom definicijom filosofije da se može reći da bez njega filosofija ne bi zaista ni bila moguća. Bliskost između prijateljstva i filosofije je tako duboka da ona uključuje φίλος, prijatelja, u svoje sopstveno ime i, kao što to često biva za svaku preteranu bliskost, rizikuje da sa njom ne uspe da izađe na kraj. U klasičnom svetu, ova izmešanost i, skoro, konsupstancijalnost prijatelja i filosofa se podrazumevala, i to sigurno sa namerom, na neki način arhaičnom, da bi neki savremeni filosof – u trenutku postavljanja ekstremnog pitanja: „Šta je filosofija?“ – mogao da napiše da je ona pitanje koje treba da se rešava entre amis.”
Mudrost (sophia), kako god shvaćena, označava vertikalnu dimenziju filosofije, smjer kamo ona nastoji. Ali drugi dio te složenice (philo-sophia) nije manje važan: horizontalnu dimenziju filosofiranja čini razgovor s drugim filosofima (prisutnim, bivšim ili tek zamišljenima). Taj razgovor, usmjeren na isto, rađa ono posebno raspoloženje koje su Grci zvali philia. Stoga nije neprimjereno da je jedna od početnih tema ovdje prijateljstvo (philia): jer početak nije samo ono vremenski prvo, nego je arche, počelo, ono iz čega stalno iznova izvire to o čemu se radi (ovdje je to nagovaranje na filosofiju).
(klikni na naslov)
