sloboda, jednakost, bratstvo? (uz filmsku trilogiju Krzysztofa Kieślowskog)

Filmsku trilogiju Krzysztofa Kieślowskog Tri boje: Plavo (1993.), Bijelo (1994.), Crveno (1994.) odgledao sam u svojim ranim dvadesetima, kad su ti filmovi izlazili. Bili su mi zanimljivi, ali mi je tada vjerojatno mnogo toga bitnog u njima promaklo. U zadnjih godinu dana sam ih ponovno gledao (u obratnom redoslijedu), pa su mi pokrenuli neke misli o […]

replike? (n)

Pabirci mojih zapisa s foruma. 22.5.2021. Možemo li znati istinu? Jedino istinu možemo znati. (Nulta lekcija iz filosofije.) forum 30.04.2021. Manihejski dualizam pretpostavlja jedno dobro i jedno zlo. Ali zlo je po sebi mnoštveno, ne-jedno, pa u odnosu na “kako na Nebu tako i na Zemlji” imamo barem dva zastranjenja. Ne samo (recimo sotonsko) “zemlja […]

nadahnuće bez razumijevanja? (ulomak iz Allan Bloom, On Plato’s Ion)

Ako je do Sokratova doba tragedija nepovratno izgubila svoju izvornu šamanističku opsjednutost (vidi: https://protreptikos.wordpress.com/2013/06/08/porijeklo-tragedije-konstelacije/), onda Sokrat/Platonov govor o božanskoj opsjednutosti/nadahnutosti teatarskih izvođača valja čitati cum grano salis: opsjednuti izgleda da jesu, ali baš od bogova? I koja korist od opsjednutosti, ako ne znaju što čine pri tom?

umijeće ili nadahnuće? (ulomak iz Platon, Ijon)

Tezu o pjesništvu iz ”Obrane Sokratove” – naime da pjesnici ne stvaraju iz samosvjesnog znanja nego iz božanskog nadahnuća, kao svojevrsni mediji, lutke bogova koje ne znaju što čine – Platon dalje istražuje u ranom dijalogu ”Ijon” (a to istraživanje nastavlja još i u kasnom dijalogu ”Fedar”, pa i sve do zadnjega djela ”Zakoni”). Ovdje jedan lijep ulomak gdje Sokrat pojašnjava rapsodu Ijonu što je to što on čini kad nastupa govoreći Homerove stihove.

kraj usmene predaje kao preduvjet filosofije? (ulomak iz Eric Havelock, Preface to Plato)

”Heraklit i Parmenid nisu još bili ‘filozofi’. Zašto? Zato što su bili veći mislioci. ‘Veći’ ovdje nema u vidu iskazivanje nekog rezultata, nego upućuje na jednu drugu dimenziju mišljenja. … Korak prema ‘filozofiji’, koji je pripremila sofistika, prvi su napravili Sokrat i Platon.” Tako Heidegger (https://protreptikos.wordpress.com/2014/06/27/%CF%86%CE%B9%CE%BB%CE%BF%CF%83%CE%BF%CF%86%CE%AF%CE%B1-ulomak-iz-martin-heidegger-sto-je-to-filosofija/). Tu ”drugu dimenziju mišljenja” koje još nije bilo filosofija kod Parmenida i Heraklita, i koje više ne želi biti filosofija kod njega, Heidegger nalazi u bliskosti s pjesništvom. Stoga je zanimljivo, a posebno u sklopu mogućnosti da je Parmenidov spjev dio daleko starije pjesničke predaje (https://protreptikos.wordpress.com/2014/09/20/parmenid-i-upanisadi-zajednicka-predaja-ulomak-iz-mislav-jezic-rgvedske-upanisadi/), proučiti pod kojim su uvjetima sofistika i filosofija (od Sokrata nadalje) zamijenile arhajsko pjesničko mišljenje.

Konstantin Kavafi: Čekajući barbare

Što mi čekamo, na trgu okupljeni?To barbari treba danas da stignu.Zašto je u vijeću sav posao stao?Zašto vijećnici sjede, ne donose zakone?Zato što će danas stići barbari.I kakve sad zakone da donose vijećnici?Barbari, kad dođu, donosit će zakone.Zašto je naš car ustao tako rano,I zašto sad sjedi pred najvećim vratima gradaNa prijestolju, u grimizu, sa […]

Rilke: priroda kao volja? (ulomak iz Martin Heidegger, Čemu pjesnici?)

Kao što priroda prepušta bićaodvažnosti njihova potmula užitkai nikog posebno ne štiti u grudi i granju,tako i mi nismo pratemelju našeg bitkadalje dragi: odvažuje nas. … Rilke naziva ovu pjesmu „improvizirani stihovi“. No ta nepredvidljivost otvara nam jedan vid u kojem se može jasnije misliti Rilkeovo pjesništvo. U ovom svjetskom času moramo tek naučiti da […]