(sebe)obrazovanje?

– Specijalistička izobrazba, dakle, nije cjelovito obrazovanje.
– Ma to je odavno zastarjela priča. Ljudi se školuju da postanu stručni u nekom poslu.
– Možda je filosofija, u akademiji ili izvan, oduvijek nešto vremenu neprimjereno, ”zastarjelo”.
– Onda da više ne financiramo izobrazbu u akademskoj filosofiji?
– Nije to pitanje za mene. Naravno, time ne bi nestala potreba za filosofiranjem kao cjelovitim sebe-obrazovanjem.
– Kažeš da nastojanje za tom tvojom cjelovitošću, što god to bilo, nema veze sa studijem filozofije. Ali filozofi su još od Pitagore, Platona i Aristotela do Ficina, Leibniza ili Humboldta osnivali obrazovne ustanove. Čemu? – ako je cijela stvar u tome da sam sebe radikalno pitam kako živjeti? Zašto uopće ustanove ako ”filosofirati” prvenstveno znači misliti samostalno?
– Zato što je slobodni prijateljski razgovor, kao prvenstveni medij filosofiranja, jedan od preduvjeta cjelovitog obrazovanja. Te su institucije naprosto mjesto za dijalog, osobito s iskusnijima na putu filosofiranja.

(klikni na naslov)

Sorićeva aletheia? (uz Matko Sorić, Koncepti postmodernističke filozofije)

Heideggerov pojam aletheia je i prvi pojam u knjizi Matka Sorića Koncepti postmodernističke filozofije. Matku sam predavao u gimnaziji (ne filosofiju), a negdje lani smo se sreli i obnovili poznanstvo, pa smo u par navrata bili sugovornici u internetskom filosofiranju. Unatoč tome što njegov filosofski razvoj ide normalnim akademskim tijekom, čini mi se da njegova knjiga svjedoči za onu Despotovu, da je svaki pravi filosof autodidakt.

znanost i pri-povijest? (ulomak iz Jean-François Lyotard, Postmoderno stanje)

Mada je pripovijedanje priča uvjet razumljivosti sebe i svijeta, znanost se od početka Novog vijeka pojavljuje kao znanje koje je suprotstavljeno pripovjednom znanju. ”Znanost je od početka u sukobu s naracijama. Prema njezinim mjerilima većinu ih možemo razotkriti kao bajke.” Ipak, smisao znanosti ne može se odrediti znanstveno: ”Znanstveno znanje može znati i priopćiti da je pravo znanje samo ako pribjegne drugome znanju, priči, koja je za njega neznanje.” Bez neke izvan-znanstvene meta-naracije, ”velike pripovijesti”, znanost ne može legitimirati samu sebe.