je li povijest mogla krenuti drugim putem? (ulomak iz Slavoj Žižek, ‘Misliti unatrag’: predestinacija i apokalipsa)

Općem hype-u oko predstojećeg razgovora Slavoja Žižeka i Jordana Petersona (zakazanog za 19. travnja ove godine) pridružuje se i Nagovor na filosofiju. Ovaj put Žižek, o realnosti neostvarenih mogućnosti.

tko je ovdje suveren? (članak Williama Klingera)

”Što hoću reći? Pa naprosto da su razne euro-integracije obične brljotine, pravni kontradiktorijumi i politički provizorijumi. Ukratko: Evropska Unija je unija luzera, zemalja koje su tokom „kratkog“ dvadesetog stoljeća izgubile državni suverenitet i povijesni subjektivitet…

Pitanju „Tko je suveren?“ njemački je politolog Carl Schmitt dao jednostavan odgovor – onaj tko odlučuje o izvanrednom stanju. I zaista: tko je odlučivao o izvanrednim stanjima u i oko Europe? Izvođač radova u Jugoslaviji devedesetih je NATO, isto kao i današnjih vježbi u Ukrajini. ”

preneseno sa Žurnalista: http://www.zurnalisti.com/tko-je-ovdje-suveren/

bilost? (ulomak iz Friedrich Nietzsche, O koristi i šteti historije za život)

Pokušaj da se historijom bavi ”objektivno” i ”nepristrano” nije tek ”štetan”, kako kaže Nietzsche u svom mladenačkom drugom ”Nesuvremenom razmatranju” naslovljenom ”O koristi i šteti historije za život”. On je iluzoran: iz beskonačnog mnoštva prošlih događaja historičar, koliko god pedantan bio, odabire samo neke, naime one koji su relevantni. No, relevantnost se ne može metodski osigurati kao nešto nepristrano, nego počiva na procjeni historičara. Ta procjena je, pak, ovisna o onome što on smatra živim naslijeđem koje može imati neku budućnost (onim što je bilo ali nije prošlo, stoga nije ”prošlost” nego ”bilost”), a što onim naprosto prošlim, bez daljnjih posljedica na ono buduće. Dakle, što je relevantno iz prošlosti odabiremo ovisno o našim projektima budućnosti. Istodobno, naši projekti budućnosti rastu na iz prošlosti naslijeđenim prepoznatim mogućnostima. Tu kružnu strukturu u kojoj ”bilost” određuje budućnost a budućnost ”bilost”, imao je, čini se, pred očima i mladi Nietzsche u ovom ulomku.