fizika i realnost vremena? (ulomak iz intervjua s Timom Maudlinom)

Zašto bi se mislilo da vrijeme ima smjer? Čini se da to ide usuprot onome što fizičari često kažu. Mislim da to pitanje ide malo naopako. Pođite do čovjeka na ulici i pitajte ga ima li vrijeme smjer, razlikuje li se budućnost od prošlosti, ne kreće li se vrijeme prema budućnosti. To je prirodni pogled. Zanimljivije […]

što (ni)su prirodni zakoni? (ulomak iz Tim Maudlin, Metaphyics within Physics)

Bio sam zaboravio koliko mi je dosadna analitička filosofija. 😦 Da je analitička filosofija jedina filosofija, ne bih čitao filosofe. Što nije neka zamjerka analitičarima, budući da oni ionako pišu za druge filosofe koji se bave sličnim temama (onako kako biokemičari pišu za druge biokemičare koji se bave sličnim temama). Ali, što se mene tiče, ima zanimljivijih znanosti od analitičke filosofije shvaćene kao znanost. Od kojih mi je opet zanimljivija filosofija kad nije shvaćena kao još jedna znanost.

No dobro, jedna od tih znanosti koja me zanima je fizika, pa čitah Tima Maudlina. On hoće pokazati da je pojam prirodnog zakona ontološki primaran, utoliko što se ne može/ne treba svesti na nešto drugo.

Glavni mu je protivnik hjumovski nauk po kojem postoje jedino lokalna činjenična stanja.  Važna primjedba protiv toga nauka su tzv. protivčinjenični iskazi (counterfactuals). To su iskazi tipa ”što bi bilo kad bi bilo”. Oni su poznati svakome tko je npr. ikad riješio ijedan zadatak iz fizike: ”ako tijelo mase m pustimo da klizi niz kosinu nagiba 30° bez trenja, odredi akceleraciju”. To je fizika. Ali, tijelo mase m na kosini bez trenja, ili sunčev sustav sa šest planeta, nisu nikakvi obrasci lokalnih činjeničnih stanja. Takvih situacija činjenično može sasvim lijepo uopće nikada ne biti, ali mi ipak najnormalnije kažemo: kad bi je bilo, onda bi prirodni zakoni odredili gibanje na točno odrediv način.