prosvjetiteljstvo? (ulomak iz Michel Foucault, Što je prosvjetiteljstvo?)

Svakako, društveno uklanjanje jedne heteronomije (zakonodavstva drugih) ne znači već i autonomiju, nego najčešće tek vladavinu nekih drugih drugih (npr. eksperata, danas osobito ”znanstvenih”, za ovo ili ono). Stoga bi valjalo naposljetku za ozbiljno uzeti onu Kantovu sintagmu: ”samoskrivljena nezrelost”. (https://protreptikos.wordpress.com/2005/11/26/sapere-aude-ulomak-iz-immanuel-kant-sta-je-prosvecenost/) Ukoliko se mogu služiti vlastitim razumom, svako zanemarivanje te mogućnosti moja je vlastita odgovornost. Bilo kakva ”krivnja” za moju nezrelost nije na bilo kome Drugome: na Crkvi, na roditeljima, na muškarcima, na konzervativnoj sredini, na zlim političarima, na društvu ili državi, na konzumerizmu i zatupljujućim medijima, na komšiluku, na nihilizmu, Kali yugi, kapitalizmu, ekspertima, genima niti horoskopu. Mnogošto od toga nas neporecivo uvjetuje – no, zahtjev samosvijesti za autonomijom je podjednako neporeciv. Bez vlastitoga uvida u ispravnost neke norme, nepodnošljiv je svaki zahtjev za posluhom.

Uostalom, zapravo ga ionako ne možemo izbjeći: jer čak i ako se prepustim vodstvu drugih, opet je i to prepuštanje moja vlastita odluka (čije ću posljedice u svakom slučaju snositi). Ali, ako je neizbježno, čemu pozivati na to? Oslonac u vlastitome mišljenju ujedno znači i mišljenje vlastitosti: koji je put moj vlastiti, tko sam to ja?

Vlastito mišljenje (”sapere aude!”) nužno se obrće u mišljenje vlastitosti (”gnothi seauton!”), odnosno, prosvjetiteljstvo je prvi korak ka prosvjetljenju. Michel Foucault u svom jubilarnom komentaru uz dvjestogodišnjicu Kantovog programatskog teksta o prosvjetiteljstvu rasvjetljava taj početni stav (kojega on naziva ”stavom moderniteta”) .

budi svoj?

vježba uz: sapere aude! (ulomak iz Immanuel Kant, Šta je prosvećenost) ”Budi svoj – pij Fantu!” (ili tako nekako) kaže reklama. Osobito apsurdan bezobrazluk: baš ako poslušam taj nalog, onda nisam ”svoj” nego sam njihov – s tom sam Fantom ujedno ”popio” i priču by Coca Cola Company. No, i Kant nas na sličan način poziva da […]

sapere aude! (ulomak iz Immanuel Kant, Šta je prosvećenost)

”Imaj hrabrosti služiti se vlastitim razumom!” – to nije samo poziv na filosofiju kao samostalno mišljenje, nego i lozinka Prosvjetiteljstva, pokreta koji je tijekom prethodnih dva i po stoljeća izgradio samorazumljivi nosivi stav mislećeg Zapada, naime jednu liberalnu-demokratsku-sekularnu-znanstvenu paradigmu. Načelo toga pokreta Kant određuje kao ”izlazak čovjekov iz stanja samoskrivljene nezrelosti”. Jesmo li uslijed rada nekoliko generacija prosvjetitelja, danas doista zreliji?

”Nezrelost čovjeka” se naziva ”samoskrivljenom”, posljedicom vlastite lijenosti i kukavičluka; ipak odmah potom Kant za nju su-okrivljuje i stanovite ”tutore” koji su se radi svojih interesa pobrinuli da ljudi u toj nezrelosti zaostanu. Je li sustavno detroniziranje ”tutora” (religija, tradicija, patrijarhalnih stavova,…) dovelo do toga da se ljudi ”služe vlastitim razumom”? Ili to suviše često ne donosi ništa samostalnije od slijeđenja kozumerističke promičbe o tome što to znači dobro živjeti? Uklanjanje jednoga ”tutora” samo po sebi ne mora značiti više od ispražnjenog mjesta za drugoga.

Stoga ”nezrelost” treba zaozbiljno shvatiti kao ”samoskrivljenu”: svako zanemarivanje mogućnosti da se služim vlastitim razumom moja je vlastita odgovornost (čije posljedice u svakom slučaju snosim). Zato je sapere aude! zahtjev koji je oduvijek, kao i danas, postavljen pred svakoga. Ako je prosvjetiteljstvo odvažni pokušaj odgoja demosa da vlada sam sobom, tad je doista tek započelo.

(klikni na naslov)