slika kočije? (ulomak iz G. I. Gurdjieff, Pogled iz stvarnog sveta)

Povodom Vrhunovih komentara uz zapis ”dvopreg iz Fedra?” (https://uvod.wordpress.com/2013/08/29/dvopreg-iz-fedra/#comments) nekoliko izvadaka iz knjige G. I. Gurdjieffa, Pogled iz stvarnog sveta, radi usporedbe dviju slika duše kao kočije. Gurdjieffova slika ima samo jednog ”konja” (emocije), ali onom drugom Platonovom odgovara ”vozilo” (naime tijelo). ”Vozač” je um, a ključno je, kod Platona neizrečeno, mjesto za onog četvrtoga.

dvopreg iz Fedra?

Carl Sagan je 1986. pisao o tada aktualnom neuroznanstvenom modelu “trojednog mozga” kojega je usporedio manje s Freudovim trostrukim modelom psihe a više s Platonovim mitskim opisom duše iz Fedra. Model trojednog mozga slijedi iz studija komparativne neuroanatomije i ponašanja. Ali iskrena introspekcija nije nepoznata u ljudskoj vrsti, pa bismo, ako je taj model ispravan, […]

superego?

Prema Freudu … Super-ego je etička instanca psihičkog aparata … sačinjena od interioriziranih društveno-kolektivnih normi, zakona, uvriježenih običaja i zabrana, zadužena za intersubjektivnu koordinaciju djelovanja… Super-ego je onaj dio psihe koji funkcionira kao unutrašnji glas savjesti, cenzure i samodiscipline. … Internalizacijom roditeljskog autoriteta nastaje Super-ego, i to kao jedan mehanizam identifikacije. Time je, prema Freudovom […]

savjest kao pripadnost? (ulomci iz Bert Hellinger, Priznati ono što jest i Rupert Sheldrake, The Presence of the Past)

Daleko od nekog “božanskog glasa u nama”, savjest se u psihoterapeutskoj praksi Berta Hellingera pokazala kao vrlo zemaljska sila. Hellinger tu odbacuje opreku kultura vs. priroda, napomenom da ”to ‘zna’ čak i pas”. Savjest kao pripadnost tada ne bila ”druga priroda bića koje govore”, i ”djelovala samo u području kulture”, nego bi bila svojstvena i ne-govorećim životinjama. Sličnu neprekinutost između životinjskih i ljudskih zajednica vidi i biolog Rupert Sheldrake, koji oboje objašnjava svojim pojmom morfičkih polja kao nositelja organizacijskih svojstava materijalnih sustava.

thymos kao protupol erosu? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Srdžba i vrijeme)

Čini se da – tako barem misli Sloterdijk – današnje shvaćanje čovjeka zanemaruje jedan njegov neizbježan aspekt. Naime, shvaćanje društva kao bitno ekonomski određenoga, i shvaćanje psihe kao bitno erotično usmjerene – a to su valjda prevladavajuća suvremena gledišta na društvo i psihu – uspostavljaju dva pola između kojih se kreće čovjekov život: požudu (bilo erotsku, bilo ekonomsku) s jedne strane, i razum (kao analitičku spoosbnost usmjerenu na ostvarenje one požude) s druge strane.
No, time ostaje neobjašnjeno kako je moguće da čovjek žrtvuje sve, pa i život, zbog osjećaja časti, ili prestiža, ili dostojanstva. Stoga se Sloterdijk vrać staroj grčkoj i indoeuropskoj tradiciji trodijelnog tumačenja čovjeka. Ta tradicija uz požudni pol (koji je u suvremenom potrošačkom i erotiziranom društvu i te kako priznat) uključuje i thymos (koji je tema ovog zapisa), i ono treće, umno (ja bih rekao ono između ovih dvaju polova), koje je filosofu najsvojstvenije, a koje nastoji za pravom mjerom.

anatomija je sudbina? (ulomci Stanleya Kelemana)

Život stvara oblike. Ti su oblici dio organizirajućeg procesa koji utjelovljuje emocije, misli i iskustva u strukturu. … Oblici pokazuju proces protoplazmatske povijesti koji nadilazi osobni ljudski oblik – … oblik osobe će se mijenjati zbog unutarnjih i vanjskih iskustava rođenja, rasta, diferencijacije, odnosa, parenja, reprodukcije, rada, rješavanja problema i smrti. Tijekom čitavog tog procesa […]

trbušasti, mišićavi, živčani? (ulomak iz Aldous Huxley, The Human Situation)

Ogromne umne i psihološke razlike koje opažamo među ljudima koreliraju, prije svega, s razlikama u strukturi živčanog sustava. … Drugi genetski korelat karakternih i temperamentskih razlika jest razlika u sposobnosti pojedinaca da proizvede različite enzime koji kontroliraju metabolizam i djelovanje živaca. Treći korelat je vjerojatno dotok krvi, koji je također od velike važnosti i koji […]