redukcionizam i razine stvarnosti?

Redukcionizam je pretpostavka da se pojave koje su dobro opisane ili objašnjene u jednoj znanosti ili znanstvenoj disciplini zapravo mogu svesti na pojave iz druge znanosti ili druge znanstvene discipline. U fizici su primjeri osobito uspješne redukcije bili svođenje toplinskih pojava na gibanja molekula (odnosno termodinamike na statističku mehaniku), ili svođenje svjetlosnih pojava na elektromagnetske […]

mišljenje, osjećanje, htijenje?

Među sposobnosti ili „moći“ (Vermögen, faculty) ljudske duše (psihe ili uma (mind)) ubrajaju se npr. prosudba, pamćenje, zamjedba, pozornost, itd. U 18. stoljeću jedan autor ih je nabrojao četrdeset i tri[1], a ne čini se da je u međuvremenu psihologija postigla neki konsensus o njihovom broju ili uopće smislenosti pojma „psihičke sposobnosti“. Shvatili ih kao […]

slika kočije? (ulomak iz G. I. Gurdjieff, Pogled iz stvarnog sveta)

Povodom Vrhunovih komentara uz zapis ”dvopreg iz Fedra?” (https://uvod.wordpress.com/2013/08/29/dvopreg-iz-fedra/#comments) nekoliko izvadaka iz knjige G. I. Gurdjieffa, Pogled iz stvarnog sveta, radi usporedbe dviju slika duše kao kočije. Gurdjieffova slika ima samo jednog ”konja” (emocije), ali onom drugom Platonovom odgovara ”vozilo” (naime tijelo). ”Vozač” je um, a ključno je, kod Platona neizrečeno, mjesto za onog četvrtoga.

dvopreg iz Fedra?

Carl Sagan je 1986. pisao o tada aktualnom neuroznanstvenom modelu “trojednog mozga” kojega je usporedio manje s Freudovim trostrukim modelom psihe a više s Platonovim mitskim opisom duše iz Fedra. Model trojednog mozga slijedi iz studija komparativne neuroanatomije i ponašanja. Ali iskrena introspekcija nije nepoznata u ljudskoj vrsti, pa bismo, ako je taj model ispravan, […]

trojedan mozak? (ulomak iz Carl Sagan, The Dragons of Eden)

Šef Laboratorija za evoluciju mozga i ponašanje Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje Paul MacLean je … iz eksperimenata (npr. s vjeveričastim majmunima) razvio zadivljujući model strukture mozga i evolucije koji je nazvao trojednim mozgom (triune brain). “Dužni smo”, kaže, “na sebe i svijet gledati očima tri sasvim različita mentaliteta”, od kojih dva nemaju moć govora. […]

superego?

Prema Freudu … Super-ego je etička instanca psihičkog aparata … sačinjena od interioriziranih društveno-kolektivnih normi, zakona, uvriježenih običaja i zabrana, zadužena za intersubjektivnu koordinaciju djelovanja… Super-ego je onaj dio psihe koji funkcionira kao unutrašnji glas savjesti, cenzure i samodiscipline. … Internalizacijom roditeljskog autoriteta nastaje Super-ego, i to kao jedan mehanizam identifikacije. Time je, prema Freudovom […]

savjest kao pripadnost? (ulomci iz Bert Hellinger, Priznati ono što jest i Rupert Sheldrake, The Presence of the Past)

Daleko od nekog “božanskog glasa u nama”, savjest se u psihoterapeutskoj praksi Berta Hellingera pokazala kao vrlo zemaljska sila. Hellinger tu odbacuje opreku kultura vs. priroda, napomenom da ”to ‘zna’ čak i pas”. Savjest kao pripadnost tada ne bila ”druga priroda bića koje govore”, i ”djelovala samo u području kulture”, nego bi bila svojstvena i ne-govorećim životinjama. Sličnu neprekinutost između životinjskih i ljudskih zajednica vidi i biolog Rupert Sheldrake, koji oboje objašnjava svojim pojmom morfičkih polja kao nositelja organizacijskih svojstava materijalnih sustava.

stvaralačka fantazija i znanost? (ulomak iz C. G. Jung, Psihološki tipovi)

Ko je idealno nastrojen, taj shvata i reaguje pod gledištem ideje. Ali ko je nastrojen prema objektu, on shvata i reaguje pod uglom svoga oseta. Apstraktno se njega tiče u drugoj liniji, i otuda se njemu ono što se na stvarima mora zamišljati pojavljuje kao manje bitno, ali prvome obrnuto. Onaj koji je nastrojen prema […]

thymos kao protupol erosu? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Srdžba i vrijeme)

Čini se da – tako barem misli Sloterdijk – današnje shvaćanje čovjeka zanemaruje jedan njegov neizbježan aspekt. Naime, shvaćanje društva kao bitno ekonomski određenoga, i shvaćanje psihe kao bitno erotično usmjerene – a to su valjda prevladavajuća suvremena gledišta na društvo i psihu – uspostavljaju dva pola između kojih se kreće čovjekov život: požudu (bilo erotsku, bilo ekonomsku) s jedne strane, i razum (kao analitičku spoosbnost usmjerenu na ostvarenje one požude) s druge strane.
No, time ostaje neobjašnjeno kako je moguće da čovjek žrtvuje sve, pa i život, zbog osjećaja časti, ili prestiža, ili dostojanstva. Stoga se Sloterdijk vrać staroj grčkoj i indoeuropskoj tradiciji trodijelnog tumačenja čovjeka. Ta tradicija uz požudni pol (koji je u suvremenom potrošačkom i erotiziranom društvu i te kako priznat) uključuje i thymos (koji je tema ovog zapisa), i ono treće, umno (ja bih rekao ono između ovih dvaju polova), koje je filosofu najsvojstvenije, a koje nastoji za pravom mjerom.