polazišta spoznajne teorije? (ulomak iz Rudolf Steiner, Wahrheit und Wissenschaft)

Na početku spoznajnoteorijskih istraživanjā … valja odbaciti sve što već samo pripada u oblast spoznavanja. Spoznaja je nešto nastalo putem čovjeka, nešto nastalo kroz njegovu djelatnost. Ako se spoznajna teorija zbilja treba objašnjavajući protezati na cijelu oblast spoznavanja, onda za polazište mora uzeti nešto što je tom djelatnošću ostalo posve nedirnuto, štoviše, nešto otkud sama […]

Hans Erhard Lauer: Nova slika čovjeka

Hegel kaže: “Spoznaj samoga sebe, to je nalog koji niti u sebi samom, niti u misli onoga tko je to prvi izgovorio nema značenje jednostavnog poznavanja sebe samoga, tj. poznavanja sposobnosti, karaktera, usmjerenja i nedostataka pojedinca, nego poznavanje onoga što je bitno istinito u čovjeku… Niti filosofija duha za svoj cilj ne postavlja tu tobožnju spoznaju koja u čovjeku traži njegove individualne osobine, strasti i slabosti…; spoznaju koja s jedne strane nema nikakve vrijednosti ukoliko ne pretpostavlja spoznaju općenitosti, tj. čovjeka, … a koja se, s druge strane, nikako ne odnosi na slučajnosti, na beznačajne i prolazne proizvode duhovnog bića i koje nimalo ne prodiru niti u njegovu bit niti u nutarnju prirodu.”
Ipak, samospoznaja mora biti i spoznaja upravo sebe, a ne neka antropološka spoznaja o vrsti homo sapiens. Čini se da je kretanje u tom krugu međusobnog zrcaljenja univerzalnog i individualnog bitan dio samospoznavanja.

mišljenje? (ulomak iz Rudolf Steiner, Filozofija slobode)

“S kojim pravom objavljujete da je svijet dovršen bez mišljenja? Ne proizvodi li istom nužnošću svijet u čovjekovoj glavi mišljenje, kao i cvijet na biljci? Posadite sjemenku u zemlju. Ona tjera korijen i stabljiku. Razvija listove i cvjetove. Stavite biljku preda se. U vašoj se duši povezuje s određenim pojmom. Zašto taj pojam manje pripada čitavoj biljci nego list i cvijet? Vi kažete: Listovi i cvjetovi postoje i bez subjekta koji ih opaža; pojam se pojavljuje tek kad čovjek stane nasuprot biljci. Sasvim u redu. Ali i cvjetovi i listovi nastaju na biljci samo ako ima zemlje u koju se može položiti sjemenka te ako ima zraka i svjetla da se mogu razvijati listovi i cvjetovi. Isto tako nastaje pojam biljke ako biljci priđe mislena svijest.”

društvena tročlanost?

Jedna primjedba o tezi Waltera Benjamina po kojoj je fašizam estetizacija politike (vidi npr.: http://pescanik.net/estetizirati-politiku/) podsjetila me na teoriju o društvenoj trostrukosti Rudolfa Steinera. Ne nađoh na brzinu neki primjeren članak, pa evo nešto s wiki, dovoljno za objašnjenje te zamisli.

Ako povežemo te dvije zamisli (Benjaminovu i Steinerovu), onda bi fašizam bio nešto kao teokracija nakon ”smrti Boga”, nakon što je umjetnost izgubila usmjerenost ka božanskom i postala l’art pour l’art.

Se (das Man)?

Jedan osobito dojmljiv  i prilično slavan opis toga da najprije i najčešće postupamo tako da naprosto nereflektirano činimo ono što se u našoj životnoj zajednici u toj situaciji čini jest Heideggerova analiza das Man. Radi se o neodređenoj zamjenici koja se prevodi na hrvatski sa ”se”. Važno je napomenuti da to neodređeno ”se” (man) nema veze sa ”sebe” (selbst). […]