Je li Platon, taj “veliki heroj antievolucionizma”, opovrgnut darvinizmom? Andreas Wagner, biolog, smatra da bi zadnja riječ ipak mogla biti Platonova.
Arhiva Oznaka: Rupert Sheldrake
Mišljenje je, kad nije naviknuto opetovanje prošlosti, nešto kao pre-kognicija mogućih budućnosti.
Mnogi ljudi imaju iskustva koja im izgledaju kao telepatska. Čini se da je osobito čest slučaj da neposredno prije nego nas netko nazove na telefon pomislimo na tu osobu. Dežurni skeptik, i izvan nas i u nama, ima spremno objašnjenje: selektivno pamćenje i nepoznavanje teorije vjerojatnosti. Pravi odgovor na tu dvojbu daje empirijska znanost. Istraživanja Ruperta Sheldrakea (koja su dovoljno jednostavna da ih sami možete ponoviti) daju jednoznačan rezultat.
– Ne, ne radi se o tome da bismo mi antirealisti konkurirali realisti tako da bismo htjeli dati bolju teoriju o tome što realno postoji. Mi postupamo dosljedno kritički: tek u odnosu na nečiju realističku tezu mi ukazujemo na konvencionalne, relativističke, nominalističke, itd. aspekte toga konkretnog znanja.
– Zar to ne bi trebao biti neki real(istič)ni opis onoga što rade antirealisti? 🙂
Današnja vijest o još jednom značajnom odstupanju najstarije fizikalne konstante G od očekivane vrijednosti (http://www.tportal.hr/scitech/znanost/285803/Je-li-se-gravitacija-iznenada-povecala.html) podsjetila me na Sheldrakeovo pitanje iz naslova. Što ako je naše uvjerenje o matematičkoj konstantnosti prirodnih zakona više platoničko nasljeđe nego li nesporna činjenica? Vladaju li evoluirajućim svemirom izvan-vremenski nepromjenjivi zakoni? Ili su pravilnosti u prirodi prije nalik nečemu poput navika?
Zašto Sheldrakea, biologa, zanima promjenjivost fizikalnih konstanti? Zato što smatra da je fizika još uvijek suviše vjerna svojim platoničkim korijenima (vidi npr. https://protreptikos.wordpress.com/2012/01/07/platonizam-novovjekovne-fizike-ulomak-iz-carl-friedrich-von-weizsacker-jedinstvo-prirode/), sve dok vjeruje u matematičku izvan-vremenu nepromjenjivost prirodnih zakona i pripadnih fizikalnih konstanti. Takvom ”platonizmu” fizike on suprotstavlja radikalnije evolucijski shvaćen svemir, u kome i prirodni ”zakoni” evoluiraju, pa su zapravo prije ”navike” nego li ”zakoni” (svakako ne Humeove ”naše” navike, nego navike samog svemira).
Je li mozak možda više nalik prijamniku nego li nekom izvoru misli i spremniku pamćenja? Rupert Sheldrake vjeruje da jest. Nisam siguran da je pamćenje pohranjeno u mozgu. Mislim da je mozak više nalik uređajima koji se ugađaju na frekvenciju predajnika, više nalik TV prijamniku nego li video rekorderu. Sad, to je zapravo znanstveno pitanje, […]
Daleko od nekog “božanskog glasa u nama”, savjest se u psihoterapeutskoj praksi Berta Hellingera pokazala kao vrlo zemaljska sila. Hellinger tu odbacuje opreku kultura vs. priroda, napomenom da ”to ‘zna’ čak i pas”. Savjest kao pripadnost tada ne bila ”druga priroda bića koje govore”, i ”djelovala samo u području kulture”, nego bi bila svojstvena i ne-govorećim životinjama. Sličnu neprekinutost između životinjskih i ljudskih zajednica vidi i biolog Rupert Sheldrake, koji oboje objašnjava svojim pojmom morfičkih polja kao nositelja organizacijskih svojstava materijalnih sustava.
– Platonove ideje prepoznaješ u fizikalnim zakonima. Nije li to previše suženo s obzirom na Platona? On ih je vidio svugdje.
– Ne samo u fizikalnim zakonima. Oni su tek jedan, doduše izrazit, primjer. Da ostanemo na koliko-toliko sigurnom teritoriju (prirodnih) znanosti, uzmi primjer informacije. Je li informacija nešto mentalno ili nešto materijalno?
– Valjda materijalno. Recimo u biologiji, geni nose određenu informaciju, neovisno o našem mišljenju. Dakle, nije mentalna.
– Kad se neka živa jedinka reproducira, druga živa jedinka, drugo tijelo, nosi istu genetsku informaciju. Analiziramo li neki genetski kod napisan u računalu, pretpostavljamo da on nosi istu tu informaciju. Genetičar koji misli o tom kodu, misli tu informaciju. Dakle, sasvim različita materijalna utjelovljenja nose jednu te istu informaciju, neovisnu o tim tijelima.
– Ali uvijek ima nekog nositelja, uvijek je u materiji.
– Da, ali je neovisna o njemu. Informaciju možemo razmatrati apstrahirajući od njenog promjenljivog materijalnog (ili mentalnog) nositelja.
(klikni na naslov)
Može izgledati posve iracionalno da uopće uzimam u razmatranje jednu znanstvenu hipotezu objavljenu prije 30 godina a koja ni do sada nije prihvaćena. Zasigurno je tako dugo razdoblje više nego dovoljno za njenu provjeru. Pa ipak, način na koji je hipoteza iz prošloga zapisa primljena u znanstvenoj zajednici potiče na sumnju spram te samorazumljivosti. Rupert […]
Iako je odavno je prošlo vrijeme da ispunim obećanje pa na ovom blogu objavim nešto o Sheldrakeovoj ”hipotezi formativne uzročnosti”, tema se nekako sada nametnula. Radi se o jednoj hipotezi koja nije prihvaćena u biologiji, a na koju se ja volim kladiti. Ona pretpostavlja da je za objašnjenje bioloških fenomena potrebno uvesti jedan činitelj koji […]
nagovor na filosofiju 