sloboda odabira, vrijeme i Libetovi pokusi? (ulomak iz Rupert Sheldrake, Science Delusion)

Mišljenje je, kad nije naviknuto opetovanje prošlosti, nešto kao pre-kognicija mogućih budućnosti.

Oglasi

telepatija? (ulomak iz Rupert Sheldrake, Telepathy in Connection with Telephone Calls, Text Messages and Emails)

Mnogi ljudi imaju iskustva koja im izgledaju kao telepatska. Čini se da je osobito čest slučaj da neposredno prije nego nas netko nazove na telefon pomislimo na tu osobu. Dežurni skeptik, i izvan nas i u nama, ima spremno objašnjenje: selektivno pamćenje i nepoznavanje teorije vjerojatnosti. Pravi odgovor na tu dvojbu daje empirijska znanost. Istraživanja Ruperta Sheldrakea (koja su dovoljno jednostavna da ih sami možete ponoviti) daju jednoznačan rezultat.

(anti)realizam?

– Možda je matematika samo alat koji smo mi izumili za opis fizičke stvarnosti? Korisna, ali ne i stvarna poput fizičkih predmeta.
– Vjeruješ da zvijezde postoje neovisno o nama?
– Naravno.
– Međusobno različite, neovisno o nama?
– Da, ovisno o građi, vodik ili helij itsl.
– U čemu je razlika između vodika i helija?
– U broju protona.
– Ali onda razlika između brojeva 1 i 2 mora postojati neovisno o nama. Ako vjeruješ da neovisno o nama postoji fizička stvarnost, kako je opisuju prirodne znanosti, onda mislim da bi trebao vjerovati i da matematički odnosi prethode ljudima.

(klikni na naslov)

jesu li fizikalne konstante konstantne? (ulomak iz Rupert Sheldrake, Science Set Free)

Današnja vijest o još jednom značajnom odstupanju najstarije fizikalne konstante G od očekivane vrijednosti (http://www.tportal.hr/scitech/znanost/285803/Je-li-se-gravitacija-iznenada-povecala.html) podsjetila me na Sheldrakeovo pitanje iz naslova. Što ako je naše uvjerenje o matematičkoj konstantnosti prirodnih zakona više platoničko nasljeđe nego li nesporna činjenica? Vladaju li evoluirajućim svemirom izvan-vremenski nepromjenjivi zakoni? Ili su pravilnosti u prirodi prije nalik nečemu poput navika?

Zašto Sheldrakea, biologa, zanima promjenjivost fizikalnih konstanti? Zato što smatra da je fizika još uvijek suviše vjerna svojim platoničkim korijenima (vidi npr. https://protreptikos.wordpress.com/2012/01/07/platonizam-novovjekovne-fizike-ulomak-iz-carl-friedrich-von-weizsacker-jedinstvo-prirode/), sve dok vjeruje u matematičku izvan-vremenu nepromjenjivost prirodnih zakona i pripadnih fizikalnih konstanti. Takvom ”platonizmu” fizike on suprotstavlja radikalnije evolucijski shvaćen svemir, u kome i prirodni ”zakoni” evoluiraju, pa su zapravo prije ”navike” nego li ”zakoni” (svakako ne Humeove ”naše” navike, nego navike samog svemira).

mozak kao prijamnik? (ulomci Davida Bohma i Ruperta Sheldrakea)

Je li mozak možda više nalik prijamniku nego li nekom izvoru misli i spremniku pamćenja? Rupert Sheldrake vjeruje da jest. Nisam siguran da je pamćenje pohranjeno u mozgu. Mislim da je mozak više nalik uređajima koji se ugađaju na frekvenciju predajnika, više nalik TV prijamniku nego li video rekorderu. Sad, to je zapravo znanstveno pitanje, […]

savjest kao pripadnost? (ulomci iz Bert Hellinger, Priznati ono što jest i Rupert Sheldrake, The Presence of the Past)

Daleko od nekog “božanskog glasa u nama”, savjest se u psihoterapeutskoj praksi Berta Hellingera pokazala kao vrlo zemaljska sila. Za mene je bilo odlučujuće ono što sam uz pomoć fenomenološkog pristupa otkrio o savjesti. Godinama sam se pitao: što je, zapravo, savjest? Što je savjesno i što se događa sa savjesnim ljudima i čine li […]

informacija?

– Platonove ideje prepoznaješ u fizikalnim zakonima. Nije li to previše suženo s obzirom na Platona? On ih je vidio svugdje.
– Ne samo u fizikalnim zakonima. Oni su tek jedan, doduše izrazit, primjer. Da ostanemo na koliko-toliko sigurnom teritoriju (prirodnih) znanosti, uzmi primjer informacije. Je li informacija nešto mentalno ili nešto materijalno?
– Valjda materijalno. Recimo u biologiji, geni nose određenu informaciju, neovisno o našem mišljenju. Dakle, nije mentalna.
– Kad se neka živa jedinka reproducira, druga živa jedinka, drugo tijelo, nosi istu genetsku informaciju. Analiziramo li neki genetski kod napisan u računalu, pretpostavljamo da on nosi istu tu informaciju. Genetičar koji misli o tom kodu, misli tu informaciju. Dakle, sasvim različita materijalna utjelovljenja nose jednu te istu informaciju, neovisnu o tim tijelima.
– Ali uvijek ima nekog nositelja, uvijek je u materiji.
– Da, ali je neovisna o njemu. Informaciju možemo razmatrati apstrahirajući od njenog promjenljivog materijalnog (ili mentalnog) nositelja.

(klikni na naslov)