Kripke: kako imena označuju svoje nosioce? (ulomci A. Ahmeda, N. Miščevića i S. Kripkea)

I Platon u “Kratilu” uviđa to da riječi primamo u sklopu neke jezične predaje, i također razmatra neke atenske ”Hrvoje”, drevne jezične ”zakonodavce, postavljače imena”. No, za razliku od Mišćevića, on pokušava pronaći neku motivaciju kod Hrvoja, naime razlog da je odabrao baš ovo ime za ovu stvar. Tako bismo i mi mogli naslutiti vezu između riječi ”voda” i ”voditi”, pa razumjeti da se ta riječ valjda najprije odnosila na tekućice, koje ”vode”, a ne na stajaćice.

pojedinačna bit? (ulomak iz Saul Kripke, Imenovanje i nužnost)

Što je bit nekog pojedinačnog materijalnog predmeta, bio on ovaj tu stol, mačak Srećko ili Elizabeta II.? Postoji li uopće nešto takvo kao što je ”bit”, a posebno ”bit pojedinačnog predmeta”?

”Bitno svojstvo neke stvari (bića) jest svojstvo bez kojega ta stvar ne bi bila stvar koja jest. U filosofskoj tradiciji vodila se rasprava o tome postoje li samo vrsne biti (na primjer bit mačaka zajednička svim mačkama) ili postoje i biti pojedinaca (na primjer jedinstvena bit ili ”ovost” mačka Srećka). Aristotelovci su bili skloniji samo vrsnim bitima, dok je Leibniz predložio i postojanje individualnih biti.” (Nenad Miščević)

Saul Kripke smatra da postoji ne samo vrsna nego i pojedinačna bit, te kao odrednice te biti navodi prije svega podrijetlo i materijalni supstrat pri nastanku, a potom i vrsnu bit (što mi sve zvuči dosta aristotelovski: eficijentni uzrok, materijalni materijalni uzrok i sklop formalnog i svršnog uzroka koji određuje ”stolstvo” nečega što je stol). Ipak, primjer sa živim individuama izgleda mi uvjerljivije nego primjer s artefaktom (što uostalom vrijedi i za Aristotela: https://protreptikos.wordpress.com/2006/02/07/biologijska-paradigma-aristotelove-materije-ulomak-iz-montgomery-furth-transtemporalna-stabilnost-u-aristotelovskih-supstancija/ ). Naprosto, dok je ”biti stol” nešto što očito ovisi o nama (stol je ono što mi proglasimo stolom), ”biti mačka” nije nešto takvo (mačka može imati potomke samo sa drugom mačkom, neovisno o tome što mi proglasimo). Pa se onda manja uvjerljivost ”vrsne biti” za artefakte nego za organizme prenosi, barem meni tako izgleda (a i Bergsonu: https://protreptikos.wordpress.com/2006/03/16/individua-ulomak-iz-henri-bergson-stvaralacka-evolucija/), i na manju uvjerljivost ”pojedinačnih biti” koje u sebe uključuju i tu vrsnu bit.