Schelling: sloboda i mogućnost zla? (ulomak iz Michelle Kosch, Idealism and freedom in Schelling’s Freiheitsschrift)

Primjedba da se u prethodnom Schellingovom ulomku mračnoj temi pridružila i mračnost izričaja čini se na mjestu. Pa evo jedne suvremene interpretacije cjeline tog Schellingovog ogleda, koja bi trebala pružiti kontekst iz kojeg će i prethodni zapis (nadam se) biti razumljiviji.

nepropitani život?

”Život bez propitkivanja i istraživanja nije vrijedan življenja” – propitajmo i taj prastari ali trajno važeći Sokratov filosofski motto. Ako najprije i najčešće postupamo tako da naprosto nereflektirano činimo što se već toj situaciji čini, tad je golema većina naših života ”nepropitana” (npr. skoro cijelo djetinjstvo). Je li stoga i bezvrijedna?

Odgovor ovisi o poimanju ”života vrijednog življenja”. Liberal naglašava da određeni način života vrijedi ako je racionalno promišljen i slobodno odabran od svjesnog pojedinca. S tog bi gledišta najveći dio naših života bio bezvrijedan. Komunitarist, pak, vidi da vrijednosti između kojih bismo uopće mogli birati ne lebde u vakuumu, nego su ukorijenjene u nama predanim životnim zajednicama iz kojih tek izrastamo u samosvjesne odrasle ljude. Čovjek može živjeti te vrijednosti bez da ih racionalno propita i svjesno odabere, naprosto ih usvojivši odgojem.

shole? (ulomci iz Aristotel, Politika, D. Barbarić, Grčka filozofija i M. Galović, Metafizika slobode)

Aristotel: ”Pored robova, neslobodno djelo imaju i oni koji žive zanatski proizvodeći: djelo tehničara. No njihov je život samo ”neki vid ropstva”. Oni nisu robovi po prirodi nego su samo svedeni na ropski život, na život neprimjeren prirodi čovjeka. Zarobljeni neslobodnom djelatnošću, oni ne njeguju vrline i ne dovršavaju prirodu čovjeka.”
Moj posao u školi je u svakom slučaju takav ”neki vid ropstva” – to je nešto što radim za novac, što ne bih radio radi sebe. Naravno, ”Dokonica (shole) je svrha, ono radi čega stupamo u nedokone djelatnosti.” Ironija je to što riječ ”škola” dolazi baš od ove grčke riječi shole. Stvar je, dakako, u ne-slobodnosti škole naspram shole: niti ja slobodno tamo poučavam što hoću (što me zanima), niti su oni koji uče tamo slobodni slušati ili ne slušati što hoće (što ih zanima).
S druge strane, na ovom blogu se na neki način isto tako bavim obrazovanjem (prvenstveno sebe-obrazovanjem, ali i drugima nudim tekstove koji su meni poticajni), dakle u svom ”slobodnom vremenu”. I to jest shole, jer je posve slobodno, i s moje strane, i sa strane čitatelja bloga.