u nesporazumu s gradom? (ulomak iz David M. Leibowitz, The Ironic Defense of Socrates)

Je li filosof bitno u nesporazumu s gradom, odnosno ”svijetom” (u onom smislu u kojem kažemo npr. ”što će ‘svijet’ reći?”)? Ako je ‘Obrana Sokratova’ ne tek početni nego i središnji Platonov spis, onda je taj sukob, ta stranost, ta apatridnost, koliko god mogla biti neželjena, dio onoga što znači biti filosof.

Sokratova potraga za iskonom prakse, teorije i poiesis-a? (ulomak iz Despotova predavanja (1969-71))

Ulomak iz novoobjavljenih Despotovih predavanja 1969-71 (čije predstavljanje je izazvalo i stanovitu pozornost medija: http://objektivno.hr/despotova-predavanja-1969-1971-predstavljen-prvi-svezak-knjige-40612 ili http://www.seebiz.eu/despot-studentski-pokret-iz-1968-bio-je-krik-svjetske-mladosti-za-slobodom/ar-104936/), a uz ulomak iz Obrane Sokatove (https://protreptikos.wordpress.com/2010/09/11/sokrat-i-delfsko-prorocanstvo-ulomak-iz-platon-obrana-sokratova/).

Sokratova revolucija usmenosti? (ulomak iz Giovanni Reale, Sokrat)

Eric Havelock drži da je prijelaz s usmenosti na pismenost porodio dijalektiku (sofističku i filosofsku) u Grčkoj (https://protreptikos.wordpress.com/2014/09/27/kraj-usmene-predaje-kao-preduvjet-filosofije-ulomak-iz-eric-havelock-preface-to-plato/). Duhovni razvoj bio bi u tom slučaju naprosto posljedica tehnološkog. No, postoje kulture u kojima je usprkos razvoju pisma usmena pjesnička predaja ostala dominantni obrazac kulturne predaje još tisućljećima. Giovanni Reale, upravo u osloncu na neka mjesta kod Havelocka, smatra da je obratno od onoga što drži Havelock: tek je sokratovska dijalektika svojim razvojem pojmova potaknula potrebu za (ne-cehovskom) pismenošću.

vrtoglavica?

– Odakle započeti filosofiranje danas?
– Već rekoh: npr. od rastakanja mehaničke slike svijeta uslijed otkrića moderne fizike.
– Onda bi sva filosofija prije toga bila irelevantna?
– Ne. Za urušavanje nepropitanih predočbi o osjetilnoj stvarnosti, čime je oduvijek mogla započeti filosofija (npr. kod Sokrata), više nije potrebno ići ”iza fizike” (meta ta physika). Fizika više ne podržava, kao u 18. ili 19. stoljeću, preduvjerenje da je ”prava stvarnost” nalik konkretnim rukom dohvatljivim predmetima.
– Ne izgleda tako, barem u popularnoj znanosti.
– Zato što mnogi fizičari, još više ostali prirodoznanstvenici, izbjegavaju vrtoglavicu koju takvo rastakanje izaziva. Osobito otkad je među njima prevladao američki pragmatički svjetonazor.
– Pobojao sam se da ćeš me krenuti uvjeravati, poput onih kvazi-hindusa sa Vedama, da kod štojaznam Heraklita, Platona ili Kanta već nalazimo kvantnu mehaniku ili teoriju relativnosti.
– Isto je egzistencijalno iskustvo gubitka čvrstog tla kojim započinje filosofiranje, ne fizikalni sadržaj tih teorija.

(klikni na naslov)

znanje i ne-znanje: 3+1?

Kako Platonova trodijelna definicija znanja stoji spram slavnog Sokratovog ”znam da ne znam”? Možda je pravi razlog zbog  kojega Platon/Sokrat  na koncu odbacuje trodijelnu definiciju znanja to što zna da znanje okončava u nečemu što ga nadilazi? Da je to nedefinirljivo znanje o vlastitom ne-znanju istinitije, opravdanije, vjerodostojnije od znanja definiranoga kao ”opravdano istinito vjerovanje”? […]