
Budući da je Nietzsche u prošlom zapisu bio tako nemilosrdan spram lijevo orijentiranih čitatelja, radi ravnoteže evo druga Badioua, dobrog starog komunista, da malo lupi po Nietzcheu.
Budući da je Nietzsche u prošlom zapisu bio tako nemilosrdan spram lijevo orijentiranih čitatelja, radi ravnoteže evo druga Badioua, dobrog starog komunista, da malo lupi po Nietzcheu.
”Što sada govorim, neistina je” (ili jednostavnije, ”ja sada lažem”). Je li taj iskaz istinit ili lažan? Dobro ste pogodili, istinit je kad je lažan i lažan je kad je istinit. Taj paradoks, koji se pripisuje Krećaninu Epimenidu, znali su Aristotel i Ciceron, a spominje se čak i u poslanici sv. Pavla Titu. Govori se […]
Onaj za koga je, na primer, bibilija božansko otkrovenje i istina, ima pre svakog ispitivanja pitanja ”zašto je uopšte ono što biva ne radije ništa?” već odgovor: ono što biva, ukoliko to nije sami bog, stvoreno je njime. Sam bog ”jeste” kao nestvoreni stvaralac. Onaj tko stoji na tlu takvoga verovanja može, doduše, na izvestan […]
Žižek ovdje zapravo prepričava interpretaciju sv. Pavla koju je dao suvremeni francuski filosof Alain Badiou. Ta je interpretacija, posve vjerna tekstu, neobična u svjetlu već uobičajenog liberalističko-agnostičkog predstavljanja Isusa kao ”good guya” kojeg su Pavao i Augustin pogrešno interpretirali i dogmatizirali, te time zacrtali put svim kasnijim nevoljama s kršćanstvom. Naravno, Žižeka (a i mene) puno više od kršćanstva zanima kako funkcionira sam mehanizam zabrana, i osobito je li ljubav ono što omogućuje izlazak iz tog mehanizma u spontanost ne-mehaničkog življenja. U tom smislu navodim jedan mogući prijevod rečenice sv. Pavla (iz Kor. 6,12) koji mi se svidio:”Sve je dopušteno! ali sve ne uzvisuje.”