Platon kao lijek? (ulomak iz Marko Tokić, Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji)

Pročitah knjigu iz naslova (zapravo širem čitateljstvu prilagođeni tekst doktorske disertacije) i oduševljen sam. Knjiga podržava moje temeljno uvjerenje da je filosofsko nastojanje usmjereno ka cjelovitosti, i to u analogiji sa zdravljem, te da je takvo nastojanje par exellence Platonovo. Odnosno, nasuprot onome što se priča, platonizam=eurotaoizam. 🙂

Zadnje poglavlje knjige upućuje na suvremenost u razgovoru s Nietzscheom, Foucaultom i Ivanom Illichem. Svakako preporučujem.

Lacanovo Realno? (ulomak iz Bruce Fink, Lakanovski subjekt i Slavoj Žižek, How to Read Lacan i Sublimni objekt ideologije)

Odgovor na pitanje ”što?” nužno je pojmovan. Ako od nečega apstrahiramo ono što to jest, preostaje li išta? Kako god krenuli odgovarati na pitanje ”što to preostaje”, uvijek je to neko ”što”, dakle pojam. Apstrahiramo li od svih pojmova, ne preostaje više nikakvo što. Zar onda preostaje ni-šta?

U filosofskoj tradiciji razlikuje se ”što jest” neko biće (njegova essentia), i ”da jest” to biće (njegova existentia). Čak i ako pojmimo svako ”što” (opći pojam) svakog osjetilnog bića, i time napučimo ”Svijet3” (vidi ovdje), ipak neki ne-pojmovni ”nedjeljivi ostatak” i dalje stoji-izvan (ex-sisto i ek-stasis: obje riječi znače ”iz-stoj”). Ipak, totalitarna narav uma ne predaje se lako. Pokušaje (i neuspjehe) da se takvu forme lišenu egzistenciju ipak nekako pojmi Lacan je nazvao ono Realno. Mišljenju koje traži svoju totalnost u nihil admirari, koje bježi od takvog pred-pojmovnog ekstatičnog čuđenja, te se pukotine i aporije pojavljuju kao nešto strano, strašno – ono Drugo.

Platonov Harmid: filosofija kao liječništvo duše? (ulomci Platona, Th. Szlezaka i W. K. C. Guthriea)

Motiv filosofije kao terapije (protiv pojmovnih zbrka) koji je postao opet aktualan s Wittgensteinom opće je mjesto antičke filosofije. Pritom se kod Wittgensteinove terapije: ” … smjer traži bez vodstva doktrine. Sumnja i očaj su nadasve bitni u nalaženju našeg puta. Moramo se čuvati iskušenja umirujućih objašnjenja.” Već kod Platona nalazimo na isti motiv – čisto analitički ispravak neke pojmovne zbrke ne liječi bez promjene stava, i stoga je beskoristan.

sublimacija?

Nakon prošlog stoljeća čini se nemogućim govoriti o erosu bez Freuda. Njegov pojam erosa razvio se iz pojma libida, koji je (u skladu s Freudovim “prirodoznanstvenim” ambicijama) najprije trebao biti kvantitativan. Libido je Freudov pojam mentalnog aspekta seksualne energije koji je u osnovi raznih preobrazbi seksualnog nagona. … [To] je istodobno i “kvantitativan” pojam koji […]

Wittgensteinova filosofska terapija? (ulomak iz John M. Heaton, Wittgenstein i psihoanaliza)

Wittgenstein je djelovao unutar filozofijske tradicije terapije, kojoj pripadaju Sokrat i helenistički filozofi kao što su epikurejaci, skeptici i stoici. … Uvidio je da smo zatočenici varave moći jezika. … Lažna snaga riječi može simulirati zbiljske stvari do te mjere da nam nikakva razlučujuća moć riječi ne dopušta razdvojiti istinu od laži. … Borio se da […]

tyche? (ulomak iz Jacques Lacan, Četiri temeljna pojma psihoanalize, i ulomak iz Kirsten Hyldgaard, The Cause of the Subject as an Ill-timed Accident)

Lacan koristi Aristotelove pojmove automaton i tyhe da bi predočio razlikovanje između ”simboličkog” i ”Realnog”. Automaton shvaća kao ”automatsko funkcioniranje označiteljskog lanca”, jezičnu ”kombinatoriku koja samu sebe odmata” i prekriva svo naše iskustvo već unaprijed ga svodeći u objašnjive uzročno-posljedične kategorije. Tyhe je, pak, ”nešto što prekida glatko funkcioniranje tog automatizma”. Tyhe je slučajnost koja izgleda kao da je netko režirao scenu, mada je sve potpuno slučajno, bilo kakva uzročnost isključena. To sugerira da je na djelu neka ”druga scena”, scena nagona, koja izmiče našim kategorijama uzročnosti i vremenskog poretka.

meditirati? (ulomak iz Bert Hellinger, Priznati ono što jest)

Fenomenologija se uspostavlja kao suprotnost raznim ”apsolutnim metodama” i ”apsolutnim teorijama”. Ona kaže: ne postoji jedna metoda koja rješava sve probleme. Nema jednog ključa za sve brave, jednog pristupa koji je svemu primjeren. Sam problem, sama stvar, određuje koji je pristup prikladan – bez da se čovjek upusti u to pristupanje ne može znati koji će pristup biti pravi.
Najuočljiviji je spor fenomenologije i metode prirodnih znanosti. Scientisti nas uvjeravaju da je prirodoznanstvena metoda jedina prava metoda za rješavanje bilo kojeg problema – fenomenolozi ukazuju na naivnost tog stava. Samo predmetno područje određuje primjerenu metodu: metoda fizike neće biti primjerena u psihologiji ili teoriji književnosti.
Tome je sličan ovaj spor Hellingera i vjernika u meditaciju kao metodu. Oni kažu: meditacija rješava sve probleme. Hellinger jednostavno upućuje na očitost: mnogi od onih koji meditiraju imaju mnogo neriješenih problema.
Na ovom mjestu mogu podsjetiti na slavni vic: ”Postoje samo dva pravila. Prvo pravilo je: šef je uvijek u pravu. Drugo pravilo je: ako misliš da šef nije u pravu, pogledaj prvo pravilo”. Taj vic opisuje vjernike u apsolutnu metodu: ”Meditacija rješava sve probleme. Ako ima problema koje još nisi riješio meditiraj dalje.” A ako ti se ništa vrijedno spomena ne događa pri tom, niti nalaziš da je meditiranje pomoglo tvom problemu, tada je to ”oholost uma” koju treba riješiti sa još više meditacije.
Dakle, ja sasvim podržavam Buddhin poziv ”dođi i vidi”. Neka svatko kome se to čini zanimljivo pokuša. Ipak, dok meditacija može pomoći da budem sabraniji, ona ne može obaviti moje zadaće.

(klikni na naslov)

čisto htijenje? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Čarobno drvo)

Sloterdijk radnju svoga genijalnog filosofskog romana smješta u predrevolucionarnu Francusku, ali i sam u predgovoru kaže da se knjiga bavi jedino onim Sada, dakle modernitetom. Utoliko bi riječ ”animalni magnetizam” valjalo zamijeniti nekom drugom – recimo riječju ”eros” ukoliko bismo htjeli ostati u europskoj filosofskoj tradiciji, ili ”bioenergija” ako bismo htjeli biti donekle suvremeni, ili ”chi” ako bismo uspostavljali vezu s dalekoistočnim tradicijama, ili nekako drugačije…