Galileov misaoni pokus? (ulomak iz James Robert Brown, The Laboratory of the Mind)

Ako Galilei nije mogao pokusom doći do (ispravnog) zaključka da će tijela različitih težina puštena da padaju s jednake visine pasti istodobno (u vakuumu), kako je došao do toga otkrića? Kao dobar platonist: misaonim pokusom. James Robert Brown na tom primjeru razmatra pitanje: što je to misaoni pokus?

uz Bitak i vrijeme §3: filosofija i znanosti?

[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme] Tijek mišljenja u §3. lakše je razumjeti ako imamo u vidu dva aspekta Heideggerovog odnosa spram njegovog učitelja Husserla. Oba spadaju među glavna nastojanja Bitka i vremena: (i) pokazati raznolikosti načina bitka i (ii) misliti izvan okvira subjekt-objekt relacije. U prvome se Heidegger djelomično nastavlja na Husserla, u […]

Martin Heidegger: znanost ne misli?

Heideggerova formulacija ”znanost ne misli” neposredno izaziva bijes znanstvenika. No, što je on točno mislio time? I što o tome misli jedan prirodoznanstvenik, Weizsäcker?

H. se nije sveo tek na tu ”formulu”, nego je i općenito ocrtao granicu između filosofije (ili, kako on kaže, ”mišljenja”) i znanosti: tamo gdje se odgovori pokušavaju učiniti jednoznačnima unutar smo znanosti, a tamo gdje se ne može izbjeći (ili se čak nastoji pokazati) moguća višeznačnost tu smo u filosofiji. Izvor nastojanju za jednoznačnošću (i posljedičnoj načelnoj proračunljivosti svega), vidi se kao istovjetan s izvorom volje za tehnologijskim ”ovladavanjem” bićima.

prirodna zakonitost: činjenična i/ili normativna?

Idealnost prirodnih zakona čini ih neobično nalik platoničkim idejama: Oni upravljaju s tvari i gibanjima, ali sami nisu tvarni niti se gibaju. Ne može ih se vidjeti niti izvagati ili dotaknuti; leže izvan područja osjetilnog iskustva. Potencijalno su prisutni uvijek i svugdje. Nemaju nikakvog fizičkog izvora niti porijekla. Oni su sveprisutni, nepromjenjivi, univerzalni i sebe-održavajući. […]

znanstvena paradigma? (ulomak iz Jasmina Lelas, Teorije razvoja znanosti)

Nasuprot uobičajenom mnijenju: ”činjenice koje opaža znanost su dane, u pitanju može biti samo njihova interpretacija” Kuhn želi naglasiti da sama ”činjenica” onako kako je opažena već u sebi nosi stanoviti ”pogled”, određeno ”gledište”. To gledište je povijesno uvjetovano, edukacijom i životom znanstvenika u kontekstu određene ”znanstvene zajednice”.