Lacanovi Boromejski prstenovi? (ulomci D. Evansa i L. Thurstona)

[Jacques Lacan je svoja tri “registra” ili “reda” – Imaginarno, Realno, Simboličko – prikazivao jednom zanimljivom matematičkom strukturom nazvanom Boromejski prstenovi. Evo najprije njihova opisa iz čitanog rječnika lakanovskih pojmova bivšega lakanovca Dylana Evansa, a potom i opisa njihovih odnosa kako ih prikazuje ta matematička struktura.] Imaginarno … [M]ada uvijek zadržava konotaciju privida i zavođenja, ono imaginarno […]

ja sam svoje vrijeme? (uz Bitak i vrijeme §5)

[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme] Dok su se odjeljci §1.-§4. bavili sadržajem vodećega pitanja o bitku, pitanja o bitku, daljnji odjeljci Uvoda (§5.-§7.) bave se metodom kojom će se to pitanje istraživati. Koje biće preuzima osobitu ulogu unutar pitanja bitka, razmotreno je. Ali kako da to biće, tubitak, postane dostupno i da ga u […]

trostrukost svijeta: tijelo, duša, duh?

Grčka (a uvelike i indoeuropska) te ranokršćanska trostruka ontologija i njoj pripadna antropologija, koja svijet i nas same vidi kao složene od tjelesnih, duševnih i duhovnih aspekata, pala je u drugi plan najprije na polju religije gdje antropološka trostrukost svedena u dualizam kad je duh proglašen samo aspektom duše, da bi potom novovjekovni naturalizam i […]

rastrojstvo istine-ljepote-dobra? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Kopernikanska mobilizacija i ptolomejsko razoružanje)

Čitamo li npr. neki klasični kineski spis teško je reći radi li se o filosofiji, religiji ili znanosti, a često je uz to umjetnički oblikovan. To i u Europi vrijedi recimo kod Platona, možda i kod renesansnih pisaca. No, u Novom vijeku umjetnost ide svojim putem, znanost nekim drugim, politika trećim, filosofija pokušava to sve objediniti ali sa sumnjivim uspjehom. Više ne postoji ono platonističko uvjerenje da je ono što je dobro ujedno i istinito i lijepo, na kojem je počivalo to da znanost, umjetnost, filosofija, religija mogu na različite načine govoriti isto. Stare su civilizacije uspijevale u svojim najvišim dostignućima prikazati to jedinstvo istine, dobra, ljepote… stoga se ta dostignuća teško mogu svrstati bilo u znanost, bilo u umjetnost, bilo u filosofiju, bilo u religiju – na neki su način sve to istodobno.