…jer niman postole?

– Kad ti trebaju cipele tražiš postolara, za neku kemikaliju tražiš kemičara. Kada tražiš filozofa?
– A zašto tražiš postolara, kemičara, i koga god?
– Kako zašto, zbog neke koristi.
– Što je to korist?
– Baš filozofiraš. Zna se, ono što vodi boljem životu.
– Zar se ljudi ne prepiru najčešće upravo oko toga što je bolje u životu?
– Filozof će mi reći kako trebam živjeti?
– Sam ćeš sebi reći.
– I što će mi filozof?
– Ako doista pitaš kako živjeti (pos bioteon), sam postaješ filosof.
– Ali, rekao si da se ljudi ionako spore baš oko toga.
– Samo bez da sebi izričito postave to pitanje.
– Nego?
– Zadržavaju se u nekim samorazumljivim mnijenjima.
– Dakle, ”filosof” ne treba nikome osim možda samome sebi, da se izričito pita?
– Pa, u dobar život bi moglo spadati i to da pritom imaš s kime popričati.
– A ti našao baš mene?
– Zašto ne tebe? Što ti misliš, za koga je filosofija? Tko može filosofirati? Tko treba filosofirati?
– Valjda akademski obrazovani filozofi, onako kako se kemijom bave kemičari a postolarstvom postolari.
– Hegel na jednome mjestu ismijava tu zamisao da bi za baš svaki poduhvat bila nužna prethodna naobrazba. Kaže da bismo umrli od gladi kad bi najprije trebalo naučiti fiziologiju probavnog trakta da bi se tek potom započelo jesti.
– He, he, odoljet ću usporedbi produkata probave i filozofiranja. Onda, kao što je zdrav probavni sustav dovoljan za dobro probavljanje, tako je obična zdrava pamet dovoljna za filozofiranje?

(klikni na naslov)