Kant tvrdi da znanje općenito jest odnos prema objektima. Može se reći da je taj odnos prema objektima temeljno zoran [opažajan]: Na kakav se god način i pomoću kojih god sredstava neka spoznaja odnosila na predmete, ipak je zor [opažanje] onaj način pomoću kojega se ona neposredno odnosi na predmete i za čim teži sve […]
Ova teorija, koju ponekad nazivamo „teorijom djelatnika i odabira u razgranatom vremenu“, opisuje djelatnike suočene s budućnošću punom stvarnih mogućnosti, od kojih neke razni djelatnici odabirom ostvaruju. … To je jedna rigorozna teorija uokvirena korištenjem postupaka i zamisli iz filosofske logike, filosofije jezika i metafizike s malim „m“. … Za našu je teoriju središnje da […]
Grci su razlikovali dva poimanja vremena nazvana kronos i kairos. Prvo od njih je vrijeme u uobičajenom značaju, mjereno otkucajima trenutaka. Kairos nije takvo mjereno vrijeme: ono je sačinjeno od prekretnica [cruxes] za koje je kasnije u kršćanskom mišljenju paradigmom postao križ (crux). Na tim se prekretnicama svijet obrće: strijela nalazi metu, loptica napušta ruku, […]
Članak pisan u rovu tijekom prvog svjetskog rata u mnogome prethodi Heideggerovoj analizi tjeskobe i vremena.
Lessing svoju koncepciju reinkarnacije ne uzima iz istočnjačkih religija ili iz grčke religijske tradicije, nego je razvija iz ideje usavršavanja ljudskog roda: što bi takvo usavršavanje značilo pojedincu koji samo kratko u njemu sudjeluje? Ne, kaže Lessing, pojedinac mora moći proći cijeli put usavršavanja, a da bi to mogao, mora se vraćati natrag i nastavljati svoje vlastito usavršavanje.
Pojam transcendentalija pripada srednjovjekovnoj “kršćanskoj” filosofiji, ali budući da je moj put u filosofiju išao nekim drugim stazama, započinjem onim što je meni bio prvi susret s njima. Metafizički osnovni postav je unutarsvjetski i četverostruk: pita se za biće kao takovo, za cjelokupni sklop bića, za najviše biće i za neprikrivenost bića. Otkuda dolazi ova […]
Odlučih se malo ozbiljnije pozabaviti trostrukošću mišljenje-osjećanje-htijenje, a u vezi s trostrukošću vremenskih “dimenzija” prošlost-sadašnjost-budućnost, pa nanovo čitam odgovarajuće odjeljke Heideggerovog “Bitka i vremena”.
Općem hype-u oko predstojećeg razgovora Slavoja Žižeka i Jordana Petersona (zakazanog za 19. travnja ove godine) pridružuje se i Nagovor na filosofiju. Ovaj put Žižek, o realnosti neostvarenih mogućnosti.
Budući da je politika prije svega područje interesne borbe (a ne npr. nastojanja za spoznajom pa utoliko i jasnoćom) naravno je da u korištenju političkih pojmova vlada prilična zbrka. S obzirom na nju ponešto (ili većina) ovoga što ću napisati može biti očito, pa ipak možda vrijedno ponavljanja. Pojmovi progresivno i konzervativno nisu nužno vrijednosni, […]
U doba interneta baš svatko se može javno ne slagati i sa najvećim autoritetima, pa tako i ja s autorom lijepe znanstveno-popularne knjižice Carlom Rovellijem, ili on s Martinom Heideggerom.
nagovor na filosofiju 