Marijan Cipra, Mišljenje revolucije kao revolucija mišljenja

“Cipra je diplomirao 1964. i odmah postao asistentom na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Iste godine sudjeluje na »Prvom radnom savjetovanju studenata filozofije Jugoslavije« s referatom Mišljenje revolucije kao revolucija mišljenja, koji je iste godine i objavljen. Značenje je toga Ciprina referata u tome što će njegov naslov kao slogan i žargon ući među studente, a i među suradnike časopisa »Praxis« u kojemu Cipra surađuje.”

Kant i očuvanje energije? (ulomci iz C. F. von Weizsäcker, Jedinstvo prirode i iz Cindro/Colić, Fizika)

Priča se da je fizika nadišla Kantove kategorije i njegova poimanja prostora i vremena. Pa evo mali protuprimjer – jedan tako ključan fizikalni zakon kao što je zakon o očuvanju energije uvelike je aprioran (odnosno slijedi iz pred-postavke o homogenosti vremena kao uvjeta mogućnosti fizikalno opisivog iskustva). A to je (više-manje 🙂 ) rekao već Kant.

Za lakše razumijevanje sam uz Weizsäckerov ulomak dodao i relevantni ulomak iz jednog udžbenika fizike.

Schrödingerova mačka: problem mjerenja u kvantnoj fizici? (ulomak iz George Greenstein, Arthur G. Zajonc: The Quantum Challenge)

Budući da je moj core business poučavanje fizike, povremeno se time bavim i na ovom blogu. Ovaj put slavni problem Schrödingerove mačke kojemu poznatost višestruko nadilazi razumljenost. Uslijed profesionalne deformiranosti nisam odolio da uz ulomak nadodam i neke vlastite napomene. To je doprinijelo natprosječnoj dužini, ali, barem se nadam, i jasnoći zapisa.

S filosofske strane zanimljiva je (meni) prije svega radikalna trostrukost vremenske evolucije kvantnih sustava koja se ovdje opisuje: prije pokusa imamo superpoziciju višestrukih mogućnosti, sam čin pokusa se događa u nemjerljivom i zapravo neuzročnom trenutku čije je trajanje doslovno nula, i nakon pokusa imamo jednu od onih mogućnosti kao ozbiljenu (dok ostale netragom iščezavaju/kolabiraju). Što sve skupa mene (ali izgleda i jedino mene 😀 ) podsjeća na strukturu vremena budućnost-sadašnjost-prošlost kakvu doživljavamo u svakodnevnom iskustvu (budućnost ima više mogućnosti, prošlost je jedinstvena i određena, trenutak sada je odluka za jednu od mogućnosti).

Mario Kopić: Hannah Arendt – ljevičarka ili desničarka?

Svaki eksperiment koji nastoji radikalno – lijevo ili desno – rekonstruirati društvenost, rađa se iz zaborava smrti. Život je prekratak da bi se se moglo
propitati i preiskusiti sve što nam je dano. Uvjerljivo nam je to ostavio u nasljeđe nedavno preminuli njemački filozof Odo Marquard u knjižici znakovita naslova Oproštaj od načelnog (Abschied vom Prinzipiellen): ”Čovjekov je život uvijek prekratak da bi se od onoga što čovjek jest u
proizvoljnom opsegu odvojio promjenom: za to jednostavno nema vremena. Iz tog razloga život mora uvijek pretežno ostati ono što je povijesno već bio: mora se nadovezati (anknüpfen). Budućnost (Zukunft) treba izvor (Herkunft); ‘izbor koji sam ja’ nošen je neizborom koji sam ja, i taj je za većinu od nas uvijek toliko dominantan da – zbog kratkoće našeg života – nadilazi i našu mogućnost zasnivanja. Zato nije potrebno, ako uopće – pod uvjetima vremenske stiske naše vitae brevis – hoćemo zasnivati, da zasnujemo svoj neizbor, nego izbor (promjenu): teret je dokaza na strani onoga koji mijenja. Kad skepsa prihvati to pravilo, koje proizlazi iz ljudske smrtnosti, ona stremi konzervativizmu. Konzervativno je pritom posve neemfatičan pojam koji nam najbolje objašnjava kirurg, promišljajući hoće li bolest tretirati konzervativno ili pak treba odstraniti jetru, zub, ruku ili crijeva: lege artis izrezujemo samo ako moramo (ako su za to nužni razlozi), inače ne i nikada sve. Nema operacije bez konzervativnog tretmana jer iz čovjeka ne možemo izrezati cijelog čovjeka.”

ja sada kao mogućnost oslobođenja? (ulomak iz: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

Individuum ergo est nunc. U riječi individuum krije se ovdje kao u šifri rješenje zagonetke vremenske sadašnjosti. Trenutak ”sada” jest individuum, ali ne samo u uskom smislu svoje nedjeljivosti, već ukoliko se shvati u najobuhvatnijem smislu tog pojma, gdje on označava jednako tako to atomon kao i nedjeljivost duševno-duhovnog ja. Paradoks trenutka ”sada” moguće je razriješiti samo onda, […]