kretanje i definicija brzine?

Zenonovi su paradoksi primjeri prodora onoga beskonačnoga (apeiron) u simbolički red. Ipak, sam Zenon ih je zamislio kao dokaze protiv mogućnosti (prostornog) gibanja, i uopće kretanja (promjene, postajanja, bivanja). Jesu li u tom smislu ti paradoksi davno nadiđeni? Uspijeva li nam u potpunosti statičnim simbolima obuhvatiti kretanje? Pretpostavimo da želimo na zastoru reproducirati živi prizor, […]

Zenonov paradoks?

Spor između neprekinutosti (kontinuuma) i odjelitosti (diskontinuiranosti, čestičnosti) ranom grčkom mišljenju najegzaktnije se izrazio slavnim Zenonovim paradoksima, u kojima se unutar simboličkog matematičkog reda otvara ponor onog beskonačnog. Zenon je bio Parmenidov učenik, manje sklon božanski nadahnutom misaonom pjesništvu a više analitici – pa ipak, on nastavlja Parmenidov nauk o homogenoj, kontinuiranoj i mirujućoj jednosti […]

Aristotelov odgovor Zenonu? (ulomak iz Boris Kožnjak, O problemu gibanja: Zenon, Aristotel, Heisenberg)

Zenonovi paradoksi mogu i onima kojima nije do matematike poručiti nešto važno: naše mišljenje se odvija u diskontinuiranom mediju – riječi, brojevi, točke, slike… dok je zbilja je uglavnom kontinuirana, bez tako oštih odvajanja na kakva smo mi u mišljenju prisiljeni. Zacjeljivati takve rascjepe uvjetovane diskontinuiranošću riječi možda je jedna od glavnih zadaća filosofa. Aristotel problem rješava razlikovanjem dvostrukosti onoga biti: nije isto biti aktualno (stvarno, ozbiljeno, zbiljnošću) i biti potencijalno (po mogućnosti, možnošću).