Platonova kinematika? (uz Alexander Mourelatos, Astronomy and kinematics in Plato’s project of rationalist explanation)

Je li za Grke, npr. za Platona, bila moguća kinematika kao matematička nauka o gibanju? Negiraju li Zenonovi paradoksi tu mogućnost, kako kaže Zvonimir Šikić na svome blogu u zanimljivom novom tekstu o primjenjivosti matematike u fizičkom svijetu? Ne proizlazi li paradoksalni zaključak iz neopravdane identifikacije apstraktne matematičke dužine s konkretnom putanjom strijele? Nije li […]

matematika i muzika? (ulomak iz Z. Šikić/Z. Šćekić, Matematika i muzika)

Kupih novo izdanje (Profil, 2013.) knjige Zvonimira Šikića i Zorana Šćekića Matematika i muzika. Malo sam guglao povodom toga pa pronađoh da Šikić ima blog (!), i na njemu prvo poglavlje te knjige (u dva zapisa):

Pitagora i matematička harmonija: https://sikic.wordpress.com/2013/04/05/pitagora-i-matematicka-harmonija/

Harmonija svijeta: https://sikic.wordpress.com/2013/04/11/harmonija-svijeta/

Treba reći da to početno poglavlje nije reprezentativno za sadržaj knjige, koji je puno više stručan nego u tom poglavlju. Ja sam naučio podosta iz nje, a nisam još sve pročitao (ali nisam znao ništa o muzici, tako da…) Glavni problem je kako se ono što našem sluhu zvuči skladno odnosi spram matematičkih omjera mjerljivih veličina (duljina žica instrumenata i sl., odnosno frekvencija)

Martin Heidegger: znanost ne misli?

Heideggerova formulacija ”znanost ne misli” neposredno izaziva bijes znanstvenika. No, što je on točno mislio time? I što o tome misli jedan prirodoznanstvenik, Weizsäcker?

H. se nije sveo tek na tu ”formulu”, nego je i općenito ocrtao granicu između filosofije (ili, kako on kaže, ”mišljenja”) i znanosti: tamo gdje se odgovori pokušavaju učiniti jednoznačnima unutar smo znanosti, a tamo gdje se ne može izbjeći (ili se čak nastoji pokazati) moguća višeznačnost tu smo u filosofiji. Izvor nastojanju za jednoznačnošću (i posljedičnoj načelnoj proračunljivosti svega), vidi se kao istovjetan s izvorom volje za tehnologijskim ”ovladavanjem” bićima.

beskonačno?

Za Grke su brojevi prije svega cijeli brojevi, a onda i omjer (ratio, logos) dva takva broja, dakle “racionalni brojevi”. To što danas nazivamo “iracionalnim brojevima” oni nisu smatrali brojevima, mada su znali kako konstruirati nesumjerljive duljine, poput npr. dužine duge √2. Omjere takvih duljina – npr. omjer opsega i promjera kruga, naime π – […]

filosofija i znanosti?

– Petljajte se u štogod, samo ostavite znanost na miru. Kao što reče fizičar Richard Feynman: ”Filosofija znanosti je otprilike toliko korisna znanstvenicima koliko i ornitologija pticama.”
– Zabavno. Ali nije uopće isključeno da bi ornitologija bila korisna pticama, kad bi je mogle razumjeti. Analogno bi možda filosofija bila od ”koristi” znanstvenicima, da je razumiju.
– A zašto baš znanstvenici ne bi mogli razumjeti filosofiju, ako je ona ”za svakoga”? I koja bi to korist bila?
– Naravno, mogli bi, ali upravo ne kao znanstvenici nego izlazeći izvan znanstvenih okvira, i sagledavajući ih. U tome bi bila ”korist”, da uvide pred-postavke i granice znanstvenog pristupa.
– To bi ih to učinilo boljim znanstvenicima?
– Doduše, ”koristan” znanstvenik može biti i robot (http://www.nature.com/news/1998/040112/full/news040112-9.html#B1) pa u tom smislu ne. Ali, vjerujem da znanost nema smisla izvan cjeline ljudskih nastojanja, koja, naravno, nisu niti trebaju biti prvenstveno a kamo li isključivo znanstvena.

(klikni na naslov)