sloboda odabira, vrijeme i Libetovi pokusi? (ulomak iz Rupert Sheldrake, Science Delusion)

Dok su mnogi su filosofi razmišljali o odnosu između uma i mozga, neuroznanstvenik Benjamin Libet je sa svojim timom u San Franciscu taj odnos istraživao eksperimentalno, mjerenjem promjena u mozgu i duljina trajanja svjesnih iskustava.

Libetova skupina je najprije stimulirala ispitanike bljeskanjem svjetlosti ili brzim slijedom blagih električnih impulsa na stražnjem dijelu ruke. Kad je poticaj bio kratak, kraći od oko pola sekunde (500 ms), ispitanici ga nisu bili svjesni, mada je senzorno područje kore njihovih mozgova reagiralo. Ali kad je poticaj trajao duže od 500 milisekundi ispitanici su ga postali svjesni. Za sada sve očekivano: potreba za nekim minimalnim trajanjem poticaja [da bismo ga postali svjesni] sama po sebi ne iznenađuje. Ono iznenađujuće jest to da svjesnost ispitanika o poticaju nije započela nakon 500 milisekundi, nego onda kada je poticaj počeo. Drugim riječima, trebalo je pola sekunde da se poticaj doživi subjektivno, ali to subjektivno iskustvo se pomaklo unatrag, na vrijeme kada je poticaj načinjen.

Postoji neko automatsko subjektivno odnošenje svjesnog iskustva unatrag u vremenu… Osjetilna iskustva će biti “pred-datirana” od stvarnoga odgođenoga vremena u kojemu su neuronska stanja postala prikladna da ih izazovu; a iskustvo će subjektivno izgledati da se pojavljuje bez značajne odgode. (Libet)

Drugo, Libet je istraživao što se događa kada ljudi slobodno svjesno odabiru. Mjerio im je električnu aktivnost mozgova elektroencefalogramom (EEG) pomoću malih elektroda postavljenih na površinu glave. Ispitanici su tiho sjedili, te su zamoljeni da saviju jedan prst ili pritisnu dugme kad god požele. Također su zabilježili kada su odlučili ili osjetili želju da to učine. Ta se svjesna odluka događa oko 200 milisekundi prije pokreta prsta. To se čini jednostavnim – izbor prethodi djelovanju. Ono zanimljivo jest to da su električne promjene počele u mozgu oko 300 milisekundi prije nego što je bilo kakva svjesna odluka učinjena. Te su promjene nazvane “potencijalom spremnosti”.

Nekim se neuroznanstvenicima i filosofima Libetovo otkriće činilo konačnim eksperimentalnim dokazom da je slobodna volja privid. Mozak se promijenio prvi, a oko trećinu sekunde kasnije svijest je taj izbor slijedila, a ne da bi ga pokrenula. Stoga su nesvjesni fizički procesi, a ne slobodna volja, prouzročili “odluku”.

libet

Benjamin Libet (1916.-2007.)

Sam Libet je zauzeo drugačije stajalište. Predložio je da u vremenu između svjesnosti želje za djelovanjem i stvarnoga pokreta – u tome razmaku od 200 milisekundi – postoji prilika da svjesni um osobe stavi veto na odluku. Umjesto slobode da hoćemo (free will), imamo slobodu da nećemo (free won’t). Ta svjesna odluka ovisi o nečemu što Libet naziva “svjesno umsko polje” (conscious mental field, CMF), koje izniče iz djelatnosti mozga, ali nije samo njima fizički određeno. CMF djeluje na djelatnosti mozga, vjerojatno utječući na inače slučajne ili neodređene događaje u stanicama živaca. To polje također pomaže integrirati djelatnosti različitih dijelova mozga i ima svojstvo “odnošenja unatrag” subjektivnih iskustava, i na taj način radi unatrag u vremenu.

CMF bi ujedinjavao iskustvo generirano od strane mnoštva živčanih jedinica. Također bi mogao utjecati na određene živčane aktivnosti i činiti osnovu svjesne volje. CMF bi bio novo “prirodno” polje. To bi bilo ne-fizičko polje, u smislu da se ne bi moglo izravno promatrati ili mjeriti bilo kakvim vanjskim fizičkim sredstvima. To svojstvo je, naravno, dobro poznata značajka svjesnog subjektivnog iskustva koje je dostupno samo onom pojedincu koji ima to iskustvo. (Libet)

Da odemo korak dalje od Libeta, ako umsko polje djeluje unatrag u vremenu na aktivnost živaca, tada svjesno umsko polje može izazvati potencijal spremnosti koji mu je prethodio. Umska uzročnost bi djelovala iz budućnosti prema prošlosti, a fizička uzročnost iz prošlosti prema budućnosti.

Materijalističko tumačenje Libetovih nalaza pretpostavlja da uzrokovanje djeluje samo u jednome smjeru, od prošlosti prema budućnosti. Ali ako umsko uzrokovanje djeluje u suprotnome smjeru, onda bi svjesni izbor mogao izazvati potencijal spremnosti. …

Postoje najmanje dva smisla riječi “nesvjesno”. Jedan  znači potpuno lišen uma, iskustva i osjećaja… No, vrlo različito značenje “nesvjesnoga” podrazumijeva se izrazom “nesvjesni um”. Većina naših vlastitih umskih procesi su nesvjesni, uključujući većinu naših navika. Kada vozimo auto možemo razgovarati dok nam opažaji ceste i ostalih vozila utječu na reakcije, a bez da smo svjesni svih naših pokreta i izbora. Kad dođem do poznatog križanja mogu skrenuti desno automatski, jer je to moj uobičajeni put. Biram između mogućnosti, ali biram na osnovu navike. S druge strane, ako vozim u nekom nepoznatom gradu i pokušavam pronaći put uz pomoć karte, moj izbor kad dođem do križanja ovisi o svjesnom razmatranju. No, samo malena manjina naših izbora su svjesni. Većina našeg ponašanja je naviknuta, a navike po svojoj prirodi rade nesvjesno.

Poput ljudi, i životinje su uglavnom bića navike. Ipak, činjenica da nisu svjesni pri većini svojih djela – kao što ni mi nismo svjesni pri većini vlastitih – ne znači da su one bezumni strojevi. Imaju umski aspekt, kao i fizički aspekt, i njihov je umski aspekt oblikovan navikama, osjećajima i mogućnostima između kojih odabiru, nesvjesno ili svjesno.

Možda baš nema smisla tvrditi da elektroni, atomi i molekule svjesno odabiru, ali mogu nesvjesno odlučivati na temelju navika, baš kako činimo i mi i životinje. Prema kvantnoj teoriji, čak i elementarne čestice poput elektrona imaju mnoštvo alternativnih budućih mogućnosti. Pri izračunu njihova ponašanja fizičari obračunavaju sve njihove moguće budućnosti. Elektroni su fizički utoliko što opetuju elemente svoje prošlosti; ali također imaju neku umsku stranu utoliko što povezuju to opetovanje prošlosti sa svojim budućim mogućnostima koje u nekom smislu djeluju unatrag u vremenu.

Ali možemo li smisleno reći da elektroni imaju iskustva, osjećaje i motive? Može li ih privlačiti jedna moguća budućnost, ili odbijati neka druga? Odgovor je “da”. Za početak, električki su nabijeni; oni “osjećaju” električno polje oko njih; privučeni su pozitivno nabijenim tijelima i odbijeni onima s negativnim nabojem. Fizičari matematički modeliraju njihovo ponašanje bez da pretpostavljaju da je njihovo osjećanje privlačnosti i odbojnosti išta drugo osim fizičke sile, ili da njihovim pojedinačno nepredvidljivim ponašanjem upravlja išta do slučajnost i vjerojatnost. Materijalisti bi rekli da u tome vidjeti osjećaje i iskustva može biti samo osebujna metafora. No, neki fizičari, poput Davida Bohma i Freemana Dysona, misle drugačije. Bohm je primijetio:

Pitanje je da li je tvar prilično sirova i mehanička ili postaje sve više i više istančana i nerazlučiva od onoga što se nazivalo umom.

Freeman Dyson je napisao:

Mislim da naša svijest nije samo neki pasivan epifenomen kemijskih događanja u našem mozgu, nego je jedan djelatni čimbenik koji prisiljava molekularne složevine da biraju između jednog ili drugog kvantnog stanja. Drugim riječima, um je već svojstven u svakom elektronu, a procesi ljudske svijesti razlikuju se samo po stupnju a ne po vrsti od procesa odabira između kvantnih stanja koje nazivamo “slučajnima” kada ih čini elektron.

To su teška pitanja, i povlače za sobom svakovrsna daljnja pitanja o značenju riječi poput “osjećaj”, “iskustvo” i “privlačenje”. Jesu li one metaforičke kada se primjenjuju na kvantne sustave? Možda. Ali mi nemamo izbor između metaforičkog i ne-metaforičkog mišljenja. Ne postoje zone bez metafora u znanosti. Cijela znanost je prožeta pravnim metaforama poput “zakoni prirode”, materijalističke teorije uma prožete su računalnim metaforama, i tako dalje. Ali ova pitanja nisu samo terminološka ili retorička, nego znanstvena. Kao što su razjasnili Bergson i Whitehead, i kao što je Libet pokazao pokusom, umski i fizički aspekti materijalnih tijela različito se odnose spram vremena i uzročnosti. (…)

Povezani smo s prošlošću pamćenjem i navikom, i s budućnošću željama, planovima i namjerama. Jesu li ta sjećanja i te virtualne budućnosti sadržane materijalno unutar mozgova u sadašnjosti, ili su umovi povezani s prošlošću i budućnošću nematerijalnim vezama?

Uobičjeni odgovor je da naša sjećanja i namjere moraju biti unutar mozga, u sadašnjosti. Gdje bi drugdje mogli biti? Računalna metafora pojačava taj način razmišljanja. Računalna memorija je pohranjena na magnetskim ili optičkim diskovima, ili u memorijama sustava čvrstoga stanja. Te su memorije materijalne strukture ili obrasci u sadašnjosti. I baš kao što memorija računala postoji fizički u svojoj sadašnjosti, tako su u njoj prisutni i programirani ciljevi. I prošlost i budućnost su fizički prisutne. Po analogiji, sjećanja, ciljevi, planovi i namjere su fizički prisutni u mozgu.

Pretpostavka da su sjećanja pohranjena materijalno unutar mozga razmatrala se u prethodnome poglavlju. Pretpostavka da su budući ciljevi unutar mozga jednako je upitna. Oni postoje u području mogućnosti; oni su virtualne budućnosti. Mogućnosti nisu tvarne. U kvantnoj fizici, valna funkcija koja opisuje kako se elektroni i druge čestice mogu ponašati je matematički model u mnogodimenzionalnom prostoru zasnovan na “kompleksnim brojevima” koji uključuju imaginarni broj, drugi korijen od -1. Valna funkcija mapira moguća buduća stanja sustava pomoću vjerojatnosti. Kada kvantna čestica poput elektrona međudjeluje s nekim fizičkim sustavom, na primjer pri procesu mjerenja u laboratoriju, valna funkcija kolabira u jedan od brojnih mogućih ishoda. Mnoštvo mogućnosti se svodi na jednu objektivno opazivu činjenicu, baš kao kada osoba odluči i djeluje u skladu s time. Ali sama valna funkcija nije materijalna; ona je matematički opis mogućnosti. [opširnije ovdje: Schrödingerova mačka: problem mjerenja u kvantnoj fizici? (ulomak iz George Greenstein, Arthur G. Zajonc: The Quantum Challenge)]

Kao što je predložio filosof Alfred North Whitehead, umovi i tvar se odnose na procese u vremenu, a ne u prostoru. Subjekt bira među svojim potencijalnim budućnostima, a smjer umskog uzrokovanja ide od mogućih budućnosti ka sadašnjosti. Ni budućnost ni prošlost nisu tvarne, ali obje imaju učinke u sadašnjosti preko sjećanja, navika i odabira.

Prema hipotezi morfičke rezonancije [opširnije ovdje: morfogenetska polja?] slični se procesi pojavljuju na svim razinama organizacija, uključujući biološku morfogenezu. Dok se sjeme mrkve razvija u biljku mrkve oblikuje ga njegovo morfogenetsko polje naslijeđeno od prethodnih biljaka mrkve preko morfičke rezonancije. Ta morfogenetska polja sadrže atraktore i chreode koje usmjeravaju njen razvoj prema formi zrele biljke. Ni naslijeđene navike ni budući ciljevi nisu tvarne strukture prisutne u biljci; umjesto toga to su obrasci ciljno usmjerene djelatnosti. Na sličan način ni sjećanja ni svrhe se ne nalaze u mozgu, iako utječu na djelatnost mozga.

Većina naših umskih djelatnosti je nesvjesna i stvar navike. Svjesna umska djelatnost se uvelike bavi mogućim činovima, uključujući govorenje. Naši svjesni umovi  nastanjuju područje mogućnosti i jezici uvelike proširuju mogućnosti koje se mogu provesti. Pomislite na iskustvo slušanja neke priče. Naši umovi mogu prihvatiti mogućnosti koje daleko nadilaze vlastitog iskustva. Svjesni umovi odabiru među mogućnostima, a njihovi odabiri kolabiraju mogućnosti u djelovanja koja su objektivno opaziva u fizičkom svijetu. Strelica uzročnosti iz virtualne budućnosti ide “unatrag” u vremenu. U tom smislu umovi djeluju kao finalni uzroci, postavljajući ciljeve i svrhe.

Da bi odabirali umovi moraju sadržavati alternativne mogućnosti koje supostoje istovremeno. Jezikom kvantne fizike, te mogućnosti su u “superpoziciji”. Fizičar Freeman Dyson je napisao:

Procesi ljudske svijesti razlikuju se samo po stupnju a ne po vrsti od procesa odabira između kvantnih stanja koje nazivamo “slučajnima” kada ih čini elektron.

ulomak iz Rupert Sheldrake, The Science Delusion, 2012., link, str. 70.-72., 130., preveo: ja

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s