sistem ili cjelovitost? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(četrnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Cjelina istinitih sudova čini cjelinu znanosti – episteme. Ispunjavajući i na neki način dovršavajući tradiciju može Hegel ustvrditi: „Istinski oblik u kome istina egzistira može biti samo njen znanstveni sistem. Raditi. na tome da se filozofija približi formi znanosti – cilju da može odložiti svoje ime […]

što je bivstvo? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Sumnjanje pak u egzistenciju istine sa filozofijskog je stajališta protusmisleno (apsurdno), jer svaki akt filozofiranja neminovno pretpostavlja već prethodno nužno prihvaćeno uvjerenje da istina jest. Ono nepoznato nije nikad njeno bivstvovanje [existentia], nego njeno bivstvo, ne da li istina jest, nego što je ona – što je bivstvo istine ili što je istinsko bivstvo? – tis  he ousia […]

ravnoteža civilnog društva, države i ekonomije?

U svom tekstu Posle neoliberalizma iz 2019. poznati ekonomist Joseph Stiglitz kao „prvi prioritet“ za „progresivnu ljevicu“ navodi „povratak ravnoteže između civilnog društva, države i ekonomije“. Mada se inače ne osjećam pozvanim kad se netko obraća progresivnoj ljevici ta mi je misao zapela za oko kao čitatelju Platonove Politeje. Tamo, naime, Platon kao vrhovnu vrlinu […]

razdoblja? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(prvi zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike) Metamorfoze metafizike bile su prvotno zamišljene kao tetralogija. Svakom od četiriju naznačenih razdoblja filozofije odgovarala bi zasebna knjiga. Na taj način dobili bismo četiri djela, posvećena grčkoj metafizici, patrističko-helenističkoj metafizici, srednjovjekovnoj metafizici i novovjekovnoj metafizici samosvijesti. (MM, 2. izdanje, str.7.) Tako započinje Predgovor drugom izdanju Metamorfoza […]

četiri elementa?

U literaturu za ovogodišnje srednjoškolsko natjecanje iz filosofije koje se bavi meni bliskom temom “filosofija i prirodne znanosti” spadaju i ulomci iz Platonovog “Timeja”, među kojima i oni koji se bave četirima elementima. Budući da to može izgledati beznadno zastarjelo, evo nekoliko napomena.

uzvišeno? (ulomak iz Damir Barbarić, Uz Markovićevo tumčenje divotnog i tragičnog)

Dok je logika, odnosno pojmovno mišljenje, kako je to lijepo rekao Hegel, poput sove koja uzlijeće navečer, neko naknadno mišljenje (nachdenken) onog prošlog koje okončava u “nihil admirari” (https://protreptikos.wordpress.com/2014/07/24/nihil-admirari-ulomak-iz-damir-barbaric-o-mjestu-filozofiranja/), dotle pak, vjerujemo li Franji Markoviću, ono estetičko može, obrne li se poraženo od svega osjetilnog i konačnog, u udivljenju “umski ćutiti”, ili, “njekim pretjecanjem unapried uzbiljavati buduće dovršeno poimanje neizmjernoga objekta”, odnosno nekako unaprijed misliti-osjećati (vordenken).