U naše su doba mainstream mediji, barem kako meni izgleda, uglavnom namijenjeni tome da se svide ne prvenstveno čitateljima nego onoj sprezi stranačke politike i kapitala koja ih plaća. U takvoj situaciji je iznimna (i to zasluženo) sudbina tekstova kolumnista Večernjeg lista Borislava Ristića koji se dijele među prostim pukom po WhatsApp-u i fb-u, naravno […]
Kažu da se svi ljudi rađaju kao aristotelovci ili platonisti. To je isto kao da se kaže da nema apstraktne rasprave koja, u jednom času, ne bi bila polemika Aristotela i Platona; diljem stoljeća i zemljopisnih širina mijenjaju se imena, narječja, lica, ali ne i vječni antagonisti. (J. L . Borges, Deutsches Requiem) Možda i […]
(dvadesetpeti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Čovjek jest i prirodno biće, ali nije puko prirodno biće. Nije jednostavan nego je na razgranatom putu. Nije nešto što naprosto jest, nego je nešto što može biti. Čovjek je bivstveno ono biće koje sve može biti. … Ovakvu svemogućnost čovjek posjeduje stoga što kao čovjek […]
(dvadesetčetvrti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Vidljiva priroda pokazala se, pa i u suvremenoj nam fizici, ne kao „sama stvar“ nego kao slika nečega bitno neslikovnog, osjetilno nedohvatljivog, što Cipra u svome dijalogu s Parmenidom naziva Sfaira. U tome je smislu vidljiva priroda pri-vid Sfaire, njen „osjetilni sjaj“. Međutim Platon nas […]
Omnis determinatio est negatio. Hegel je proslavio tu Spinozinu misao (čiji su korijeni još drevniji): čim nešto odredimo kao x time smo ujedno negirali sve ono što je ne-x. „Ovo je čovjek“ negira da je to magarac, majmun, panj, itd. Može se primijeniti i obratan postupak: kad za nešto što možda najprije izmiče odredbi kažemo […]
[P]ravi filosofi … se jednima čine posve bezvrijedni a drugima dostojni svake počasti. Pojavljuju se [fantazesthai] pak jedanput kao državnici, drugi put kao sofisti, a katkada mogu u nekoga stvoriti utisak kao da su posve obuzeti mahnitošću. (Platon, Sofist, 216c) Pita li se točnije što popularno mnijenje, koje je uvijek afektivno raspoloženo spram filosofa [na […]
(petnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Jednom sam u predgovor htio staviti rečenicu koju Vam sada pišem jer će Vam možda biti ključ: htio sam naime napisati da se moje djelo sastoji od dvaju dijelova: od onog koji je ovdje pred nama, i od svega onog što nisam napisao. I upravo taj drugi dio […]
(četrnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Cjelina istinitih sudova čini cjelinu znanosti – episteme. Ispunjavajući i na neki način dovršavajući tradiciju može Hegel ustvrditi: „Istinski oblik u kome istina egzistira može biti samo njen znanstveni sistem. Raditi na tome da se filozofija približi formi znanosti – cilju da može odložiti svoje ime […]
(dvanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Sumnjanje pak u egzistenciju istine sa filozofijskog je stajališta protusmisleno (apsurdno), jer svaki akt filozofiranja neminovno pretpostavlja već prethodno nužno prihvaćeno uvjerenje da istina jest. Ono nepoznato nije nikad njeno bivstvovanje [existentia], nego njeno bivstvo, ne da li istina jest, nego što je ona – što je bivstvo istine ili što je istinsko bivstvo? – tis he ousia […]
U svom tekstu Posle neoliberalizma iz 2019. poznati ekonomist Joseph Stiglitz kao „prvi prioritet“ za „progresivnu ljevicu“ navodi „povratak ravnoteže između civilnog društva, države i ekonomije“. Mada se inače ne osjećam pozvanim kad se netko obraća progresivnoj ljevici ta mi je misao zapela za oko kao čitatelju Platonove Politeje. Tamo, naime, Platon kao vrhovnu vrlinu […]
nagovor na filosofiju 