ravnoteža civilnog društva, države i ekonomije?

U svom tekstu Posle neoliberalizma iz 2019. poznati ekonomist Joseph Stiglitz kao „prvi prioritet“ za „progresivnu ljevicu“ navodi „povratak ravnoteže između civilnog društva, države i ekonomije“. Mada se inače ne osjećam pozvanim kad se netko obraća progresivnoj ljevici ta mi je misao zapela za oko kao čitatelju Platonove Politeje. Tamo, naime, Platon kao vrhovnu vrlinu […]

razdoblja? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(prvi zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike) Metamorfoze metafizike bile su prvotno zamišljene kao tetralogija. Svakom od četiriju naznačenih razdoblja filozofije odgovarala bi zasebna knjiga. Na taj način dobili bismo četiri djela, posvećena grčkoj metafizici, patrističko-helenističkoj metafizici, srednjovjekovnoj metafizici i novovjekovnoj metafizici samosvijesti. (MM, 2. izdanje, str.7.) Tako započinje Predgovor drugom izdanju Metamorfoza […]

četiri elementa?

U literaturu za ovogodišnje srednjoškolsko natjecanje iz filosofije koje se bavi meni bliskom temom “filosofija i prirodne znanosti” spadaju i ulomci iz Platonovog “Timeja”, među kojima i oni koji se bave četirima elementima. Budući da to može izgledati beznadno zastarjelo, evo nekoliko napomena.

uzvišeno? (ulomak iz Damir Barbarić, Uz Markovićevo tumčenje divotnog i tragičnog)

Dok je logika, odnosno pojmovno mišljenje, kako je to lijepo rekao Hegel, poput sove koja uzlijeće navečer, neko naknadno mišljenje (nachdenken) onog prošlog koje okončava u “nihil admirari” (https://protreptikos.wordpress.com/2014/07/24/nihil-admirari-ulomak-iz-damir-barbaric-o-mjestu-filozofiranja/), dotle pak, vjerujemo li Franji Markoviću, ono estetičko može, obrne li se poraženo od svega osjetilnog i konačnog, u udivljenju “umski ćutiti”, ili, “njekim pretjecanjem unapried uzbiljavati buduće dovršeno poimanje neizmjernoga objekta”, odnosno nekako unaprijed misliti-osjećati (vordenken).

čitati? (ulomak iz Damir Barbarić, Što znači “čitati”?)

U novom Vijencu Damir Barbarić slijedi vezu između čitanja i sabranosti/sabiranja koju je iznio već ranije, a objavljena je i na prvom izdanju ovoga bloga (21.2.2006): “Čitati se u našem starom jeziku zvalo ”brati”, u istom značenju kao i grčko legein, latinsko legere, ili njemačko lesen. Brati dakle znači: zbirati i sabirati, jednako sama sebe pri čitanju i u čitanju na ono bitno, dakle na ”smisao” čitanoga teksta, kao i ujedno, s druge strane, sabirati sâmo to što kao ono bitno, kao ”smisao” i ”sama stvar”, u tekstu prebiva, da bi upravo tim čitanjem tek bilo zbrano da stupi u pojavu istine. Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja možda i ponajdublja životna avantura, za ono čitano prigoda mogućeg sjajenja u istinu, koje se onda zbiva putem zbora i zborenja, smislenoga govora, začetog u sabiranju čitanja.” (Damir Barbarić, Predgovor uz Hrestomatiju filosofije)

volja: jedna ili dvije? (ulomak iz Damir Barbarić, Volja i vrijeme)

Već pri prvoj bližoj usporedbi … Schopenhauerova i Schellingova shvaćanja volje … upada u oči da je volja kao metafizičko načelo u Schopenhauera pojmljena bitno monistički. … Kod toga ništa ne mijenja njegovo čvrsto uvjerenje da je volji bitno svojstvena podvojenost u sebi i sa sobom, što njezin život čini životom neprekidne razdvojenosti, prijepora i borbe […]