Pojam transcendentalija pripada srednjovjekovnoj “kršćanskoj” filosofiji, ali budući da je moj put u filosofiju išao nekim drugim stazama, započinjem onim što je meni bio prvi susret s njima. Metafizički osnovni postav je unutarsvjetski i četverostruk: pita se za biće kao takovo, za cjelokupni sklop bića, za najviše biće i za neprikrivenost bića. Otkuda dolazi ova […]
Nesumnjivo bi lakše i pedagoški mnogo spretnije bilo započeti filozofiju pričom o filozofiji, dati pregled njezine podjele na teoretsku i praktičnu filozofiju, a onu prvu zatim opet podijeliti na logiku, metafiziku, spoznajnu teoriju; metafiziku s njezine strane ponovno raščlaniti u ontologiju, kozmologiju, psihologiju i teologiju; u praktičnoj filozofiji razlikovati etiku, filozofiju prava i države; te […]
Uz Nietzscheovog Platona ide svakako i tema Nietzscheovog Sokrata, a tu ponajprije ”sokratizam” iz prvijenca Rođenje tragedije (1872.). Pročitah stoga ponovno tu knjižicu. O Sokratu i tragediji u sljedećim zapisima, a sad o ”apolonskom” i ”dioniskom”.
Nietzsche nije unaprijed promislio samo danas aktualnu usporedbu znanja sa (“koherentističkom”) splavi koja, umjesto da počiva na čvrstim temeljima i sigurnom tlu, pluta po beskonačnom tekućem bezdanu (“more”, “apeiron”), nego mu, već u najranijoj fazi njegova mišljenja, nije izmaknula niti njoj danas konkurentska (“fundacionalistička”) usporedba znanja (“istine”) s piramidom. Pomislimo još osobito na tvorbu pojmova. Svaka […]
Nietzsche preokreće platonizam. Mjesto sofistike, kao grčkog prosvjetiteljstva koje je okončalo arhajsko doba instinktne mudrosti, usmene predaje, mitova i tragedije, kod Nietzschea preuzima Sokrat.
Što je svijet? O čemu pitamo kad pitamo o svijetu? Odgovor se čini lakim. Svijet je cjelina bića, sveukupnost bića. Ali kakva cjelina, kakva sveukupnost? Je li svijet golemo mnoštvo, ogromna hrpa stvari? Naša Zemlja sićušno zrno prašine u svemiru s njegovim zvjezdanim sustaima? Je li fizika nadležna za pitanja o svijetu, jer ona ipak […]
Ono bitno konkretnog povijesnog stanja odgoja i obrazovanja sažima Eugen Fink u tvrdnju da je odgoj danas bez ostatka postao znanošću, štoviše tehnikom: Jer je postao znanošću, odgoj je danas tehnika. Sve više napredujuće tehničko ustrojstvo obrazovanja danas je već dospjelo tako daleko da se u njemu više ne uspijeva vidjeti drugo do “oblikovanje ljudi, […]
Najveća pitanja i problemi filosofije kriju se u najsvakodnevnijim riječima i stvarima. Pojam privida tako je taman i misaono posve neiscrpiv kao i pojam onoga Jest, bitka – i oba ova pojma supripadaju na jedan neprogledan, zbunjujući, upravo labirintski način, prodiru jedan u drugoga i proigravaju jedan s drugim. Mišljenje koje se u njih upušta vodi […]
U drugom stoljeću nakon Nietzschea stvari ne izgledaju puno bolje nego u prvom (najkrvavijem u historiji). Lišeno svake svrhe, sa Zapada poteklo znanje kao moć sad luta Zemljom strahovitom bezobzirnom brzinom rušeći tisućljetnom evolucijom postale žive forme, i organske i povijesne. Sve u svrhu progresa radi progresa – kad već bolje svrhe nemamo. Mini nuklearne bombe i maksi ekološke katastrofe tek su najočitiji znaci toga kretanja. Bolje da prestanem o tome govoriti, prije nego li zapadnem u “perverzno samopotvrđivanje i samouživanje istog tog nihilizma”.
Još je od Parmenida obrat iz doxe (mnijenja) uvjet za kretanje ka episteme (znanju). No, prevladavanje doxe ne vodi nužno ”strogoj znanosti”. Upravo insistiranje na šutnji svugdje gdje stroga znanstvenost ne uspijeva izručuje golema područja života nepropitanim mnijenjima (danas npr. amerikanizmu). Filosofija naprotiv polazi od predznanstvenih stavova koji vode naš život, i stavlja ih u pitanje.
nagovor na filosofiju 