Etika je upravo mogućnost ili sloboda izbora između dobra i zla. Takvo shvaćanje etike Marijana Cipre ima izravne ontološke preduvjete: Ako u temelju svijeta ne leži jedno dobro i sloboda, onda ni čovjek nema motiva da bude slobodan i da čini dobro. Neki kompatibilizam između determinizma i slobode za Cipru je isključen. U tome se […]
Filozofi su svijet samo različito interpretirali; radi se o tome da ga se izmijeni. Karl Marx, jedanaesta teza o Feuerbachu Navodeći i slijedeći tu rečenicu previđa se da neka promjena svijeta pretpostavlja promjenu predočbe svijeta, a da se predočba svijeta može zadobiti jedino tako da se svijet primjereno interpretira. To znači da se Marx oslanja […]
Marijan Cipra je u razdoblju od 1992. do 2002. objavio niz članaka u časopisu Marulić, dijelom u koautorstvu sa suprugom Katarinom a dijelom samostalno. Prvi od njih, a moglo bi se reći i programatski s obzirom na ostale naslove iz toga niza, jest Filozofija i duh kršćanstva
(dvadesetšesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Tri su momenta bitka s kojima se čovjek može poistovjetiti. Prvi od njih je sama cjelina svega (koju Cipra po uzoru na Parmenida naziva Sfaira), za koju smo kao najbližu oznaku našli da se radi o onom stanju u kojemu dvoje koji mogu biti raz-dvojeni ipak […]
Posvećeno Katarini Jeste li se ikada zapitali koji vam je to udes (Geschick) poslao (schickte) ovu ili onu knjigu u ruke baš u ovom ili onom trenutku (Augenblick) vašega života? A ako jeste, da li ste onda, možda, vremenom (mit der Zeit) došli do saznanja da baš nije bilo za vaš životni put (Lebensweg) sasvim […]
U naše su doba mainstream mediji, barem kako meni izgleda, uglavnom namijenjeni tome da se svide ne prvenstveno čitateljima nego onoj sprezi stranačke politike i kapitala koja ih plaća. U takvoj situaciji je iznimna (i to zasluženo) sudbina tekstova kolumnista Večernjeg lista Borislava Ristića koji se dijele među prostim pukom po WhatsApp-u i fb-u, naravno […]
(dvadesetpeti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Čovjek jest i prirodno biće, ali nije puko prirodno biće. Nije jednostavan nego je na razgranatom putu. Nije nešto što naprosto jest, nego je nešto što može biti. Čovjek je bivstveno ono biće koje sve može biti. … Ovakvu svemogućnost čovjek posjeduje stoga što kao čovjek […]
(dvadesetčetvrti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Vidljiva priroda pokazala se, pa i u suvremenoj nam fizici, ne kao „sama stvar“ nego kao slika nečega bitno neslikovnog, osjetilno nedohvatljivog, što Cipra u svome dijalogu s Parmenidom naziva Sfaira. U tome je smislu vidljiva priroda pri-vid Sfaire, njen „osjetilni sjaj“. Međutim Platon nas […]
(dvadesettreći zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Svijest … naime razlučuje od sebe nešto na što se istodobno odnosi; … i određena strana toga odnosa jest znanje. Ali od toga … razlučujemo bitak-za-sebe; to na što se znanje odnosi isto tako se od njega razlučuje, te postavlja kao bićevno i izvan toga odnosa. […]
(dvadesetdrugi zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) aither, ‘eter’, imenica uz glagol aitho, ‘buktati, gorjeti (osobito za oganj), svijetliti se’, srodna je sa aithrie, ‘nebeska vedrina, vedro vrijeme, vedro nebo’ …: eter je najviši i predio neba odnosno svijeta u cjelini, u razlici prema aer, ‘uzduh’, koji još pripada zemlji i gušći je…, […]
nagovor na filosofiju 