Hegelov liberalizam? (ulomak Richard Bellamy, Hegel and Liberalism)

Liberali često Hegela vide kao svoga antipoda, nekoga tko političku zajednicu vidi kao određenu moralnim ciljevima koji logički prethode pojedincu te legitimnost države izvodi iz tih ciljeva a ne iz posebnih interesa pojedinaca unutar društva. Nasuprot njima R. Bellamy Hegela vidi kao onoga tko uspijeva izmiriti dvije međusobno neusklađene liberalne tradicije (empirističku i kantovsku).

prijatelj sam, dakle postojim? (ulomak iz Giorgio Agamben, Prijatelj sam dakle postojim)

“Pri­ja­telj­stvo je ta­ko usko po­ve­za­no sa sa­mom de­fi­ni­ci­jom fi­lo­so­fi­je da se mo­že re­ći da bez nje­ga filosofi­ja ne bi za­i­sta ni bi­la mo­gu­ća. Bli­skost iz­me­đu pri­ja­telj­stva i fi­lo­so­fi­je je ta­ko du­bo­ka da ona uključu­je φίλος, pri­ja­te­lja, u svo­je sop­stve­no ime i, kao što to če­sto bi­va za sva­ku pre­te­ra­nu bli­skost, riziku­je da sa njom ne uspe da iza­đe na kraj. U klasičnom sve­tu, ova iz­me­ša­nost i, sko­ro, konsupstancijal­nost pri­ja­te­lja i fi­lo­so­fa se pod­ra­zu­me­va­la, i to si­gur­no sa na­me­rom, na ne­ki na­čin arhaič­nom, da bi ne­ki sa­vre­me­ni filo­sof – u tre­nut­ku po­sta­vlja­nja eks­trem­nog pi­ta­nja: „Šta je fi­lo­so­fi­ja?“ – mo­gao da na­pi­še da je ona pita­nje ko­je tre­ba da se re­ša­va en­tre amis.”

je li fizika egzaktna znanost?

Odgovor na naslovno pitanje nalazi se u predgovoru gimnazijskom udžbeniku iz fizike za prvi razred (autori Dubravko Horvat, Dario Hrupec): Za svaki slučaj valja napomenuti da barem jedan od suautora toga udžbenika nipošto nije čudni ljubitelj začudnosti poput autora ovoga bloga, nego je, dapače, pravovjerni zastupnik „znanstvenog svjetonazora“ i borac protiv pseudoznanosti. Dakle, može se […]

Aristotel, učenik Platonov? (ulomak iz Werner Jaeger, Aristotel)

“Aristotel: zasnivanje jedne povijesti njegovog razvoja Wernera Jaegera nezaobilazna je knjiga za filozofijski studij ne samo Aristotela, nego i njegovog duhovno-povijesnog okružja, ujedno koristan poticaj za širu publiku, jer svojim hermeneutičkim nastojanjem na doživljaju povijesne osobe daje živu sliku, ne samo prikaz znanstvenog istraživanja o tome što je netko nekada rekao.
Naoko samorazumljiv podnaslov — zasnivanje jedne povijesti njegovog razvoja — označava bitnu prekretnicu spram načina kako se Aristotela do tada običavalo tumačiti. Korpus doktrinarnih spisa obično se uzimao kao jedini mjerodavan dok su ostatci dijaloga i posebno zanimljiv, iz drugih izvora rekonstruirani, nagovor na filozofiju (Protreptikos) zanemarivani. Time se stekao dojam da je Aristotelov otklon od Platona bio nagao i takoreći bezvremen, čime i Aristotelov lik dobiva takoreći crtu bezvremenosti. Jaeger nasuprot tome pokazuje da je razlaz s Platonom slojevit i da se može pratiti u više faza, koje se razlikuju kako sadržajno, tako i po formi prikaza.”

fizičari i njemačka sklonost metafizici? (ulomci B. Russella i W. Heisenberga)

Ne samo da se bias spram metafizike pokazuje u njemačkoj filosofiji (nasuprot uglavnom english-speaking analitičke) , nego su i neki od najvećih znanstvenika prošlog stoljeća – Einstein, Pauli, Gödel i Heisenberg – pokazivali takve sklonosti.

Platon i pitanje prijateljstva? (ulomak iz Petar Šegedin, Pitanje prijateljstva)

Platonov dijalog Lisis bavi se prijateljstvom, polazeći od jedne nama danas bizarne odgojno-erotske prakse uobičajene u ondašnjoj Ateni. Unatoč tom lokalnom polazištu, dijalog uspijeva doći do onog univerzalnog u kome zbivanje prijateljstva, dijaloga, obrazovanja padaju u jedno.