još jedno odustajanje od analitičke filosofije: je li dobro jedna vrsta istinitog ili je istinito jedna vrsta dobrog? (uz Ernst Tugendhat, Jezičko-analitička filozofija)

Hegel u Fenomenologiji duha stoički stav ne opovrgava nego jednostavno napušta, i to zato što je dosadan. Uvažavajući ono philia u riječi filosofija, možda i ne bi bilo neprimjereno na isti način odustati od analitičke filosofije, uz jedno „boooring“. Doista, kad ne bi bilo i drugih načina filosofiranja, filosofija me ne bi zanimala. Ali neki […]

Steinerov pojam intuitivnog mišljenja? (ulomak iz Hal Jon Ginges, The Act of Knowing: Rudolf Steiner and the Neokantian Tradition)

Središnja je tvrdnja kantovskog kritičkog idealizma da je naše znanje ograničeno na pojave, … da je svo naše znanje danoga svijeta posredovano osjetilnim zrenjem prostora i vremena, te da je naš intelekt diskurzivan a ne arhetipski. Uslijed toga ne možemo znati stvari spontano… Mada neposredovano znanje putem intelektualnog zrenja [intellectual intuition] mora biti uračunato kao […]

što je bivstvo? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Sumnjanje pak u egzistenciju istine sa filozofijskog je stajališta protusmisleno (apsurdno), jer svaki akt filozofiranja neminovno pretpostavlja već prethodno nužno prihvaćeno uvjerenje da istina jest. Ono nepoznato nije nikad njeno bivstvovanje [existentia], nego njeno bivstvo, ne da li istina jest, nego što je ona – što […]

Hegel i kršćanski misticizam? (ulomak iz Glenn Alexander Magee, Hegel and the Hermetic Tradition)

Za razumijevanje njegova sustava Hegelova je filosofija religije čak i važnija od njegove filosofije države. To nije tek jedna komponenta cijeloga sustava, nego njegovo duhovno središte gravitacije. (Karl Löwith) Hegelova teologija je bitno böhmeovska u svome razvojnom poimanju Boga. Logika predstavlja Boga „u sebi“. Bog sebe izražava u oblicima prirode, ali sebi se vraća i […]

Wagnerov ‘Parsifal’: kronos i kairos? (ulomak iz Roger Scruton, Wagner’s Parsifal)

Grci su razlikovali dva poimanja vremena nazvana kronos i kairos. Prvo od njih je vrijeme u uobičajenom značaju, mjereno otkucajima trenutaka. Kairos nije takvo mjereno vrijeme: ono je sačinjeno od prekretnica [cruxes] za koje je kasnije u kršćanskom mišljenju paradigmom postao križ (crux). Na tim se prekretnicama svijet obrće: strijela nalazi metu, loptica napušta ruku, […]

Kant i Frege: normativnost značenja? (ulomak iz Robert Brandom, Making It Explicit)

[Mi smo] oni koji su sposobni za sudove i djelovanje. Ne samo da na razne načine odgovaramo na okolišne podražaje, mi na njih odgovaramo oblikovanjem opažajnih sudova. Ne samo da se ponašamo, mi djelujemo. Predloženi su različiti načini govora o toj temeljnoj razlici. Nju se može formulirati s obzirom na istinu. Ono što mi činimo […]

bipolarnost filosofskih raspoloženja – drugi pol: tjeskoba (Angst)? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(jedanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike, prethodni nastavak: bipolarnost filosofskih raspoloženja – prvi pol: udivljenje (thaumazein)? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)) Vjerujem da je prva dužnost filosofije učiniti da razumijete koliko ste duboko u govnima. (Slavoj Žižek) U radikaliziranju Hegelovog nauka iz Predgovora Fenomenologiji duha, da se „filosofija mora čuvati toga da […]

bipolarnost filosofskih raspoloženja – prvi pol: udivljenje (thaumazein)? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(deseti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Na samom početku Uvoda u MM Cipra navodi novovjekovne filosofe, od Descartesa, preko Husserla do Heideggera (a mogao je i na mnoge druge, vidi: kao u neki ocean bez obala?) da bi pokazao „posvemašnju samoupitnost“ filosofije i filosofa. Međutim, odmah potom, okrećući se antičkoj filosofiji i […]