Platonov dijalog Lisis bavi se prijateljstvom, polazeći od jedne nama danas bizarne odgojno-erotske prakse uobičajene u ondašnjoj Ateni. Unatoč tom lokalnom polazištu, dijalog uspijeva doći do onog univerzalnog u kome zbivanje prijateljstva, dijaloga, obrazovanja padaju u jedno.
Zašto je Platon, taj veliki pisac kojega čitamo i nakon 24 stoljeća, smatrao da se pravo filosofiranje ne odvija u mediju pisma?
“To unutrašnje ovdje spomenuto međusobno susretanje, koje se je izvršilo između biblijskog vjerovanja i grčkih filosofskih pitanja, nije samo religijsko-povijesni nego i svjetsko-povijesni odlučujući proces koji nas još i danas obvezuje.”
Često grintanje (ne posve neopravdano) o tome kako će internet poglupaviti nove generacije svaki put me podsjeti na slično grintanje iz doba omasovljenja pisma, koje je već Platonu bilo drevno.
Sigurno ste se oduvijek pitali.
Nanovo je objavljen stari prijevod Hegelove Filozofije povijesti, pa tim povodom evo slavnoga mjesta o smjeru povijesti ka ozbiljenju slobode.
Prvi ulomak na ovom blogu nadamo se i budućeg stalnog suradnika, stigao na mail. Hvala J. 🙂
