U kojoj su mjeri predmeti našeg razmišljanja i govora stvarni? O tome svi imamo neki osjećaj koji prethodi filosofskoj indoktrinaciji. Pitanje je: jesu li predmeti naših misli i govora „tamo vani u svijetu“ te postoje „neovisno o nama“? Skloni smo biti realisti u nekim područjima dok smo antirealisti u drugima. Na primjer naturalistički stav, uobičajen […]
Danas postoje dvije istine: jedna koju je izgradila znanost, druga koju čuva religija. Jedna i druga su u opreci, u neprijateljstvu, i jedna drugu ne priznaje. Kad bi se tu radilo samo o mišljenjima oko irelevantnih, malovažnih stvari, tad bi se preko te činjenice možda moglo preći tako, da se rekne: „Svakome je slobodno misliti […]
Veći dio članka objavljenog u Nastavnom vjesniku 1916. Vladimir Dvorniković, Zašto se platonizam obično krivo razumijeva
Čitatelj iz Srbije javio mi se na mail, zasmetale su ga riječi s kraja mog teksta duh ’89.?: ’89./’90. … smo postali slobodni građani s pravom političkog samoorganiziranja. Time je, što se mene tiče, učinjen jedan nesumnjiv povijesni korak naprijed u svijesti o slobodi čovjeka. Svakako bi čovjek mogao poželjeti još mnoge takve, i žaliti […]
Članak iz 1988., objavljen u Filozofska istraživanja, 24 God. 8 (1988) Sv.1. (149-156) Marijan Cipra, Schopenhauer i njemački idealizam .
Pedesetogodišnji G. W. F. Hegel – već tada notorni „filosofski diktator nad Njemačkom“ koji je navodno filosofiju učinio „znanstvenim prebivalištem pruske restauracije“ a „političkom konzervativizmu, kvijetizmu i optimizmu“ dao „apsolutnu formulu“ čime se stavio u službu „znanstveno formuliranog opravdavanja policijskog sistema i demagoškog proganjanja“ – srpnja 1820. u nekom je društvancu kolega i studenata umjesto […]
(dvadesetpeti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Čovjek jest i prirodno biće, ali nije puko prirodno biće. Nije jednostavan nego je na razgranatom putu. Nije nešto što naprosto jest, nego je nešto što može biti. Čovjek je bivstveno ono biće koje sve može biti. … Ovakvu svemogućnost čovjek posjeduje stoga što kao čovjek […]
[S]lobodan čovjek ne može djelovati proizvoljno. Ili, preciznije, metafizički govoreći može djelovati proizvoljno ali za Steinera (i zapravo za većinu filosofa) takva djela ne predstavljaju potpuno odvijanje slobode. Uvjet takvoga odvijanja jest da osoba ima sposobnost apstrahirati ili odmaknuti se od danih poriva i bilo kojega pretpostavljenog „prirodnog tijeka“ događaja. Osim toga, za Steinera je […]
Mudrost nije ništa drugo do znanost o sreći, znanost, naime, koja nas uči kako ćemo postići da budemo sretni. Blaženstvo je stanje neprestane radosti. Onaj koji je blažen ne osjeća, doduše, svoju radost u svakom času, jer od vremena do vremena njegove misli miruju, a najčešće okreće svoje misli i na prijeko potrebne poslove. No […]
Kako bi Bohmova interpretacija kvantne teorije mogla biti relevantna za odnos uma i tijela te posebno za uzročni status svijesti? Ta teorija postulira da elektron jest čestica, uvijek popraćena jednim novim tipom polja koje upravlja njegovim ponašanjem – otud naziv „teorija pilotskog vala“ [„pilot wave theory“] koja se ponekad koristi. Jack Sarfatti je bohmovski elektron […]
nagovor na filosofiju 