Steinerova ideja slobode? (ulomak iz Terje Sparby, Rudolf Steiner’s Idea of Freedom as Seen in the Panorama of Hegel’s Dialectic)

[S]lobodan čovjek ne može djelovati proizvoljno. Ili, preciznije, metafizički govoreći može djelovati proizvoljno ali za Steinera (i zapravo za većinu filosofa) takva djela ne predstavljaju potpuno odvijanje slobode. Uvjet takvoga odvijanja jest da osoba ima sposobnost apstrahirati ili odmaknuti se od danih poriva i bilo kojega pretpostavljenog „prirodnog tijeka“ događaja. Osim toga, za Steinera je […]

kvantna fizika i odnos uma i tijela? (ulomak iz Paavo Pylkkänen, Is there Room in Quantum Ontology for a Genuine Causal Role for Consciousness?)

Kako bi Bohmova interpretacija kvantne teorije mogla biti relevantna za odnos uma i tijela te posebno za uzročni status svijesti? Ta teorija postulira da elektron jest čestica, uvijek popraćena jednim novim tipom polja koje upravlja njegovim ponašanjem – otud naziv „teorija pilotskog vala“ [„pilot wave theory“] koja se ponekad koristi. Jack Sarfatti je bohmovski elektron […]

čovjek je ono biće koje umije lagati? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvadesetčetvrti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Vidljiva priroda pokazala se, pa i u suvremenoj nam fizici, ne kao „sama stvar“ nego kao slika nečega bitno neslikovnog, osjetilno nedohvatljivog, što Cipra u svome dijalogu s Parmenidom naziva Sfaira. U tome je smislu vidljiva priroda pri-vid Sfaire, njen „osjetilni sjaj“.   Međutim Platon nas […]

shizmogeneza EU?

Omnis determinatio est negatio. Hegel je proslavio tu Spinozinu misao (čiji su korijeni još drevniji): čim nešto odredimo kao x time smo ujedno negirali sve ono što je ne-x. „Ovo je čovjek“ negira da je to magarac, majmun, panj, itd. Može se primijeniti i obratan postupak: kad za nešto što možda najprije izmiče odredbi kažemo […]

filozofi, intelektualci, redikuli?

[P]ravi filosofi … se jednima čine posve bezvrijedni a drugima dostojni svake počasti. Pojavljuju se [fantazesthai] pak jedanput kao državnici, drugi put kao sofisti, a katkada mogu u nekoga stvoriti utisak kao da su posve obuzeti mahnitošću. (Platon, Sofist, 216c) Pita li se točnije što popularno mnijenje, koje je uvijek afektivno raspoloženo spram filosofa [na […]

subjekt vs. objekt? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvadesettreći zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Svijest … naime razlučuje od sebe nešto na što se istodobno odnosi; … i određena strana toga odnosa jest znanje. Ali od toga … razlučujemo bitak-za-sebe; to na što se znanje odnosi isto tako se od njega razlučuje, te postavlja kao bićevno i izvan toga odnosa. […]

što je to eter? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvadesetdrugi zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) aither, ‘eter’, imenica uz glagol aitho, ‘buktati, gorjeti (osobito za oganj), svijetliti se’, srodna je sa aithrie, ‘nebeska vedrina, vedro vrijeme, vedro nebo’ …: eter je najviši i predio neba odnosno svijeta u cjelini, u razlici prema aer, ‘uzduh’, koji još pripada zemlji i gušći je…, […]

deva, lav, dijete – Zarathuštra, Buddha, Isus? (uz govor O tri preobrazbe iz F. Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra)

Jedna od najpoznatijih (i ne samo zato što je na početku knjige) usporedbi Nietzscheovog Zaratustre jest ona o tri preobrazbe duha: iz običnog čovjeka u devu, iz deve u lava, iz lava u dijete. Osnovno je značenje prilično jasno. Deva naznačuje one koje Nietzsche naziva „višim ljudima“, koji na sebe preuzimaju teret prosvjećivanja, ne samo […]

redukcionizam i razine stvarnosti?

Redukcionizam je pretpostavka da se pojave koje su dobro opisane ili objašnjene u jednoj znanosti ili znanstvenoj disciplini zapravo mogu svesti na pojave iz druge znanosti ili druge znanstvene discipline. U fizici su primjeri osobito uspješne redukcije bili svođenje toplinskih pojava na gibanja molekula (odnosno termodinamike na statističku mehaniku), ili svođenje svjetlosnih pojava na elektromagnetske […]