(četrnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Cjelina istinitih sudova čini cjelinu znanosti – episteme. Ispunjavajući i na neki način dovršavajući tradiciju može Hegel ustvrditi: „Istinski oblik u kome istina egzistira može biti samo njen znanstveni sistem. Raditi. na tome da se filozofija približi formi znanosti – cilju da može odložiti svoje ime […]
Etika vrlina je jedan od tri glavna pravca u suvremenoj etici, uz dužnosnu etiku i posljedičnu etiku. Tradicionalne etike su u pravilu etike vrlina, dok su ove druge dvije uglavnom novovjekovne, oblikovane uvelike po uzoru na pravnu oblast (dužnosna etika) i na ekonomsku oblast (posljedična etika). Te dvije oblasti su tijekom europske povijesti stekle stanovitu […]
Omiljena hrvatska kafansko-političko-povijesna dvojba – Tito ili Tuđman – notorno pati od uspoređivanja mnogo čega neusporedivog; stoga bih, kao vlastiti doprinos tome lokalnom žanru, predložio da se u raspravu uvede i jedan pojam koji je, čini mi se, primjenjiv na obojicu. Radi se o pojmu „karizmatske vlasti“ kojega je u političke znanosti uveo slavni sociolog […]
(trinaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Metafizika je odgovor na pitanje što je biće kao biće ili što je bivstvo bića. Ovaj odgovor zbiva se u govoru – logos i to u onoj njegovoj vrsti koja objavljuje nešto o istini ili neistini – apofantikos logos. Riječ sama po sebi nije niti istinita […]
Tijekom korizme sam se samoprognao sa fb, a drag mi je fejsbučki običaj da se oprostimo s umjetnicima koji su nam podarili ponešto užitka, pa zlorabim svoj blog za oproštaj od ovoga estradnog radnika iz Nova Sada.
Hegel u Fenomenologiji duha stoički stav ne opovrgava nego jednostavno napušta, i to zato što je dosadan. Uvažavajući ono philia u riječi filosofija, možda i ne bi bilo neprimjereno na isti način odustati od analitičke filosofije, uz jedno „boooring“. Doista, kad ne bi bilo i drugih načina filosofiranja, filosofija me ne bi zanimala. Ali neki […]
Središnja je tvrdnja kantovskog kritičkog idealizma da je naše znanje ograničeno na pojave, … da je svo naše znanje danoga svijeta posredovano osjetilnim zrenjem prostora i vremena, te da je naš intelekt diskurzivan a ne arhetipski. Uslijed toga ne možemo znati stvari spontano… Mada neposredovano znanje putem intelektualnog zrenja [intellectual intuition] mora biti uračunato kao […]
(dvanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Sumnjanje pak u egzistenciju istine sa filozofijskog je stajališta protusmisleno (apsurdno), jer svaki akt filozofiranja neminovno pretpostavlja već prethodno nužno prihvaćeno uvjerenje da istina jest. Ono nepoznato nije nikad njeno bivstvovanje [existentia], nego njeno bivstvo, ne da li istina jest, nego što je ona – što je bivstvo istine ili što je istinsko bivstvo? – tis he ousia […]
Za razumijevanje njegova sustava Hegelova je filosofija religije čak i važnija od njegove filosofije države. To nije tek jedna komponenta cijeloga sustava, nego njegovo duhovno središte gravitacije. (Karl Löwith) Hegelova teologija je bitno böhmeovska u svome razvojnom poimanju Boga. Logika predstavlja Boga „u sebi“. Bog sebe izražava u oblicima prirode, ali sebi se vraća i […]
Grci su razlikovali dva poimanja vremena nazvana kronos i kairos. Prvo od njih je vrijeme u uobičajenom značaju, mjereno otkucajima trenutaka. Kairos nije takvo mjereno vrijeme: ono je sačinjeno od prekretnica [cruxes] za koje je kasnije u kršćanskom mišljenju paradigmom postao križ (crux). Na tim se prekretnicama svijet obrće: strijela nalazi metu, loptica napušta ruku, […]
