Kant objašnjava da ljudski razum ovisi o tome da mu je predmet dan osjetilima. Ljudski razum ovisi o neovisnom postojanju predmeta njegove misli i u tome je smislu konačan. Vidjet ćemo da to znači da je ljudski razum vremenit, u dvostrukom smislu da misli u vremenu i da misli vremenitost. To ga razlikuje od božanskog […]
IV BESMRTNOST DUŠE KAO POSTULAT ČISTOG PRAKTIČKOG UMA Ostvarivanje najvišeg dobra u svetu jeste nužni objekt volje koja je odredljiva pomoću moralnog zakona. Međutim, u toj volji je potpuna primerenost nastrojenja moralnom zakonu vrhovni uslov najvišeg dobra. Prema tome, ta primerenost isto tako mora biti mogućna kao i njen objekt, jer je sadržana u istoj […]
Kant tvrdi da znanje općenito jest odnos prema objektima. Može se reći da je taj odnos prema objektima temeljno zoran [opažajan]: Na kakav se god način i pomoću kojih god sredstava neka spoznaja odnosila na predmete, ipak je zor [opažanje] onaj način pomoću kojega se ona neposredno odnosi na predmete i za čim teži sve […]
[T]ranscendentalna uobrazilja, kao čista sinteza, obrazuje suštinsko jedinstvo čistog opažaja (vreme) i čistog mišljenja (apercepcija). … Čistu uobrazilju Kant uvodi kao „neophodnu funkciju duše“. Explicite osvetliti položene temelje metafizike … znači odrediti čovekove duševne moći. „Po sebi je razumljivo“, ako je metafizika, po Kantovim sopstvenim rečima, imanentna ljudskoj prirodi, da zasnivanje metafizike ide tim smerom. […]
Po mnijenju boja, po mnijenju slatko, po mnijenju gorko, a zapravo (uistinu) atomi i prazan prostor. (Demokrit, fr. B125) Od Demokrita, preko Johna Lockea, do Rutherforda i suvremenih prirodoznanstvenika čujemo isti refren: naše opažanje makroskopskih predmeta ne daje nam samu stvarnost, nego se ta stvarnost zapravo svodi na bezbojne itsl. čestice. Gdje onda nastaju te […]
Kažu da se svi ljudi rađaju kao aristotelovci ili platonisti. To je isto kao da se kaže da nema apstraktne rasprave koja, u jednom času, ne bi bila polemika Aristotela i Platona; diljem stoljeća i zemljopisnih širina mijenjaju se imena, narječja, lica, ali ne i vječni antagonisti. (J. L . Borges, Deutsches Requiem) Možda i […]
Biti subjekt je potpuno i ništa drugo do biti djelatnik. A ono što subjekt uvijek ima pred sobom kao supstrat djelovanja, kao objekt svoga činjenja, to i samo mora biti, kao nešto njemu imanentno, nešto već ranije od-djelovano. Stoga se ne podudaraju samo biti subjekt i biti djelatan, nego također i biti objekt za subjekt […]
Ideja povijesne teleologije jedna je od središnjih tema Husserlovih promišljanja Europe i to u barem dva smisla. Prvo, Husserla je sa cjelokupnom tradicijom moderne filosofije povezivalo insistiranje da se istinsko razumijevanje kulture treba ostvariti u jednom teleološkom obliku, to jest treba ga učiniti razumljivim kao njen razvoj ka određenim „ciljevima“ i „svrhama“. Kao što reče […]
Slavni Heideggerov navod od prije skoro cijelog stoljeća kazuje o Europi koja se nalazi u škarama između Rusije i Amerike, koje su metafizički isto, naime s obzirom na njihov svjetski značaj i odnos spram duha. Taj je odnos nadiranje nečeg takvog što napadajući razara svaki rang i svako svjetski duhovno te ih proglašava lažju. To […]
Komunizam je: Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Također politički pokret koji obuhvaća ukupnost komunističkih partija, organizacija i skupina u svijetu, odnosno politički sustav totalitarne jednostranačke vlasti. (enciklopedija.hr) Radi se, dakle, o dva značenja. S obzirom na ovo drugo značenje riječi komunizam – „politički sustav […]
nagovor na filosofiju 