polazišta spoznajne teorije? (ulomak iz Rudolf Steiner, Wahrheit und Wissenschaft)

Na početku spoznajnoteorijskih istraživanjā … valja odbaciti sve što već samo pripada u oblast spoznavanja. Spoznaja je nešto nastalo putem čovjeka, nešto nastalo kroz njegovu djelatnost. Ako se spoznajna teorija zbilja treba objašnjavajući protezati na cijelu oblast spoznavanja, onda za polazište mora uzeti nešto što je tom djelatnošću ostalo posve nedirnuto, štoviše, nešto otkud sama […]

Fichte: petostrukost samopojavljivanja? (ulomak iz Nenad Mišćević, Govor drugoga)

Otkrivanje strukture pojave zadaća je nauke o znanosti, ispitivanja koje se bavi totalitetom znanja i onog što se uopće može znati. … Fichte će izjednačiti ovo dvoje: pojava nije ništa drugo negoli ukupnost znanoga, a analiza pojave je analiza načina na koji je znanje znano. Pojava jest, naime, pojava za nešto ili nekog, ona barem […]

Hegelov realizam: određena negacija? (ulomak iz Robert Brandom, The Spirit of Trust)

Čuveni suvremeni američki (analitički) filosof Robert Brandom prošle je godine objavio svoje čitanje Hegelove Fenomenologije duha, zapravo (čini se, tek sam počeo čitati) više nanovo napisao tu knjigu koristeći suvremenu argumentaciju.

reinkarnacija? (ulomci iz Gotthold Ephraim Lessing, Odgoj ljudskog roda i Toshimasa Yasukata, Philosophy of Religion and the German Enlightenment)

Lessing svoju koncepciju reinkarnacije ne uzima iz istočnjačkih religija ili iz grčke religijske tradicije, nego je razvija iz ideje usavršavanja ljudskog roda: što bi takvo usavršavanje značilo pojedincu koji samo kratko u njemu sudjeluje? Ne, kaže Lessing, pojedinac mora moći proći cijeli put usavršavanja, a da bi to mogao, mora se vraćati natrag i nastavljati svoje vlastito usavršavanje.

Hegelov liberalizam? (ulomak Richard Bellamy, Hegel and Liberalism)

Liberali često Hegela vide kao svoga antipoda, nekoga tko političku zajednicu vidi kao određenu moralnim ciljevima koji logički prethode pojedincu te legitimnost države izvodi iz tih ciljeva a ne iz posebnih interesa pojedinaca unutar društva. Nasuprot njima R. Bellamy Hegela vidi kao onoga tko uspijeva izmiriti dvije međusobno neusklađene liberalne tradicije (empirističku i kantovsku).