[Novalisov] ogled Kršćanski svijet ili Europa [iz 1799.] odvija se u sedmerostrukom nizu. Prvi dio ogleda suočava nas s ujedinjenom Europom početnog kršćanstva. Nema datiranja ali taj opis priziva svijet prije šizme na zapadnu i istočnu Crkvu (u devetom stoljeću) dok ne spominje previranja velikih seoba i njihovih posljedica (u petom i šestom stoljeću). U […]
Kant uvodi pojam imaginacije (uobrazilje) kao uzroka sinteze uopće, kao jednu slijepu, premda neophodnu funkciju duše, bez koje mi uopće ne bismo imali nikakve spoznaje, ali koje smo samo rijetko kada svjesni. Samu sintezu definira kao radnju potrebnu da se sastave različne predočbe i da se njihova raznolikost obuhvati u jednoj spoznaji. Imaginacija, dakle, sintetizira, […]
IV BESMRTNOST DUŠE KAO POSTULAT ČISTOG PRAKTIČKOG UMA Ostvarivanje najvišeg dobra u svetu jeste nužni objekt volje koja je odredljiva pomoću moralnog zakona. Međutim, u toj volji je potpuna primerenost nastrojenja moralnom zakonu vrhovni uslov najvišeg dobra. Prema tome, ta primerenost isto tako mora biti mogućna kao i njen objekt, jer je sadržana u istoj […]
Kant tvrdi da znanje općenito jest odnos prema objektima. Može se reći da je taj odnos prema objektima temeljno zoran [opažajan]: Na kakav se god način i pomoću kojih god sredstava neka spoznaja odnosila na predmete, ipak je zor [opažanje] onaj način pomoću kojega se ona neposredno odnosi na predmete i za čim teži sve […]
[T]ranscendentalna uobrazilja, kao čista sinteza, obrazuje suštinsko jedinstvo čistog opažaja (vreme) i čistog mišljenja (apercepcija). … Čistu uobrazilju Kant uvodi kao „neophodnu funkciju duše“. Explicite osvetliti položene temelje metafizike … znači odrediti čovekove duševne moći. „Po sebi je razumljivo“, ako je metafizika, po Kantovim sopstvenim rečima, imanentna ljudskoj prirodi, da zasnivanje metafizike ide tim smerom. […]
Biti subjekt je potpuno i ništa drugo do biti djelatnik. A ono što subjekt uvijek ima pred sobom kao supstrat djelovanja, kao objekt svoga činjenja, to i samo mora biti, kao nešto njemu imanentno, nešto već ranije od-djelovano. Stoga se ne podudaraju samo biti subjekt i biti djelatan, nego također i biti objekt za subjekt […]
Moj prijevod (koliko znam prvi (?) na našiliju) Novalisovog klasičnog “fragmenta” iz 1799. Novalis: Kršćanski svijet ili Europa
Među sposobnosti ili „moći“ (Vermögen, faculty) ljudske duše (psihe ili uma (mind)) ubrajaju se npr. prosudba, pamćenje, zamjedba, pozornost, itd. U 18. stoljeću jedan autor ih je nabrojao četrdeset i tri[1], a ne čini se da je u međuvremenu psihologija postigla neki konsensus o njihovom broju ili uopće smislenosti pojma „psihičke sposobnosti“. Shvatili ih kao […]
U svojim glavnim spisima Schleiermacher dosljedno koristi riječ Gefühl, „osjećanje“, da bi označio pred-refleksivnu svijest. Za njega Gefühl ima različito značenje od običnih osjećaja poput osjeta, čuvstava, sentimenata ili nesvjesnih stanja, koja su često subjektivistička. Ono je neko Zustand, „stanje uma“, koje se sastoji u „sebe-svijesti“. Schleiermacher kaže … da bi koristio riječ Gesinnung, „stav“ […]
Rorty tvrdi da postoje: tri načina kako našim prethodnim vjerovanjima može biti dodano neko novo vjerovanje – naime opažanje, zaključivanje i metafora. … I opažanje i zaključivanje … mijenjaju istinosnu vrijednost rečenica, ali ne naš repertoar rečenica. … Mislimo li, pak, o metafori kao trećemu izvoru vjerovanja, pa stoga kao trećemu motivu da mrežu naših […]
nagovor na filosofiju 