Definicija znanja kao opravdanog istinitog vjerovanja odbačena je već u dijalogu u kojemu je prvi put navedena, Platonovom Teetetu (201d), samo nekoliko stranica kasnije. U suvremeno doba slavni su Gettierovi protuprimjeri namjeravali opovrgnuti je, a po čini se većinskom mišljenju u tome i uspjeli; ipak izgleda da je to samo doprinijelo njenoj općepoznatosti budući da […]
Svi drevni i mnogi od skolastičara držali su da je čovjek složaj nekoliko duša; uobičajeno je njihov broj tri. Općenito se Kanta smatralo odgovornim za trostruku podjelu uma na sposobnosti osjećanja, htijenja i znanja. Ali Kant je, uz manje (mada važne) izmjene, tu razdiobu preuzeo od Tetensa, leibnitzovskog pisca koji je pak taj nauk razvio […]
Dumézil tvrdi da je značajka većine, ako ne svih, ranih indoeuropskih društava, barem u njihovim najranijim razdobljima, jedna hijerarhijski uređena tročlana društvena organizacija čiji je svaki sloj bio u mitovima i epovima predstavljen po jednim njemu prikladnim skupom bogova i heroja. Ti društveni slojevi, koji su uključivali, redom prvenstva, svećenički sloj, ratnički sloj i stočarski-uzgajivački […]
Korištenjem trodijelnog modela ekonomije, civilnog društva i države uklanjamo gotovo definicijsku vezu (kod Hegela, a još više kod Marxa) između kapitalističke ekonomije i modernog civilnog društva. … Pojam civilnog društva kojega branimo razlikuje se od Hegelovog modela u tri bitna vida. Prvo, pretpostavlja diferenciraniju društvenu strukturu. Nasljedujući Gramscija i Parsonsa, pretpostavljamo diferencijaciju civilnog društva ne […]
(peti zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike) [P]romišljanje odnosa filozofije i duha kršćanstva preduvjet [je] svakom daljnjem filozofiranju poslije razdoblja grčke filozofije. (MM, 8.) To je glavni razlog (kako ga Marijan Cipra navodi u naknadnom Predgovoru) nedovršenosti planiranog četverodijelnog projekta Metamorfoza metafizike. Kršćanska objava po svom povijesnom mjestu slijedi nakon grčke filozofije. Ona […]
Svatko zna da pojam fašizam označava određene totalitarne nacionalističke režime u europskim zemljama nastale u desetljećima nakon Velikog rata a okončale uglavnom krajem Drugog svjetskog rata, uz nekoliko (blažih) iznimki koje su svoj kraj dočekale sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ali budući da se taj pojam koristi i za pojave neovisne o tim konkretnim režimima, postavlja […]
Odavno mi se čini da ideološka podjela lijevo-desno falsificira stvarne političke/ideološke odnose i unosi nešto poput bipolarnog poremećaja u ideološku sferu. Te da bi tu podjelu bilo primjereno zamijeniti jednom trostrukom. Pa me obradovalo kad pročitah upravo takva razmišljanja kod Darka Polšeka (u čemu slijedi Hayeka).
Ranije objavljeni ulomak o Schelerovom pojmu osobe (https://protreptikos.wordpress.com/2014/05/17/osoba-ulomak-iz-dan-zahavi-max-scheler/) ipak je prekratak, pa evo još jednom na istu temu drugačija interpretacija, malo opširnija.
Jedna primjedba o tezi Waltera Benjamina po kojoj je fašizam estetizacija politike (vidi npr.: http://pescanik.net/estetizirati-politiku/) podsjetila me na teoriju o društvenoj trostrukosti Rudolfa Steinera. Ne nađoh na brzinu neki primjeren članak, pa evo nešto s wiki, dovoljno za objašnjenje te zamisli.
Ako povežemo te dvije zamisli (Benjaminovu i Steinerovu), onda bi fašizam bio nešto kao teokracija nakon ”smrti Boga”, nakon što je umjetnost izgubila usmjerenost ka božanskom i postala l’art pour l’art.
Čitam knjigu Danila Pejovića ‘Hermeneutika, znanost i praktična filozofija’ iz 1982. Valjda svi koji filosofiraju imaju to iskustvo, da nešto što sami zaključe naknadno nađu negdje već napisano. Tako sam i ja svoje trostruke ontologije konačno sveo na zamjenice ja, ti i ono, da bih to našao u izvrsnom ogledu ‘Jezik kao iskustvo svijeta’, prvome u navedenoj knjizi.
Odraz te ontološke trostrukosti ja-ti-ono na ”psihološkoj razini” su, ako ispravno razumijem, predočbe-pojmovi-zorovi (opažaji) što onda ustrojava ”tri dimenzije vremena”. No, ta psihološka razina vremenitosti omogućena je ontološkom razinom.
nagovor na filosofiju 