A bio sam jednom s pjesnikom Sofoklom kad ga je netko zapitao: „Kako si, Sofoklo, obzirom na ljubavni žar? Još možeš sa ženom biti?” A on reče: „Ne govori, čovječe, s najvećim veseljem tomu utekoh kao od kakva bijesna i divljega gospodara.” I tada mi se učini, da je Sofoklo to lijepo rekao, a i […]
U usta mi stavi pjesmu novu,slavopoj Bogu našemu.(Psalam 40, 4) Jura Stublić me ponajprije podsjeća na ljeto ’87., kad smo na Bače išli kasno popodne i igrali picigin dok god se vidio balun (ja bih prvi odustao, zbog niktalopije). Tada još nije postojao slavni kafić Žbirac ali jest neka kamp kućica koja je prodavala piće, […]
Hegel negdje primjećuje da se sve velike svjetskopovijesne činjenice i osobnosti pojavljuju, tako reći, dvaput. Zaboravio je nadodati: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. (Karl Marx) Izreka kaže da se u povijesti sve zbiva dvaput, prvi put kao tragedija, a drugi put kao farsa. Ali što kad se dogodi obratno? … Kako je bilo […]
U nekom zabitnom kutku svemira, treperavo razlivena u bezbrojne sunčeve sustave, bilo je jednom zviježđe na kojemu lukave životinje iznađoše spoznavanje. To je bila najobjesnija i najlažljivija minuta „povijesti svijeta“; ali ipak tek minuta. Nakon nekoliko udisaja prirode skameni se zviježđe i lukave životinje moraše umrijeti. Tako bi mogao netko izmisliti bajku, pa ipak ne […]
Van Morrisonova pjesma Dweller on the Threshold (objavljena 1982.) nadahnuta je istoimenim pojmom koji se još naziva i guardian of the threshold, ili čuvar praga. Pod tim se nazivom prvi put javlja u „rozenkrojcerskom“ romanu Zanoni Edwarda Bulwer-Lyttona iz 1842.
Što sam razumio, izvrsno je, ali mislim i da je izvrsno ono što nisam razumio, samo bi za to trebao delski ronilac. (Sokrat, prema Diogenu Laertiju (III 22)) Ronioci su na otoku Delu zaranjali do tridesetak metara dubine tražeći spužve (a ponekad bi se posrećio i neki biser). Sokrat, kad ga je Euripid upitao što […]
(dvadesetšesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Tri su momenta bitka s kojima se čovjek može poistovjetiti. Prvi od njih je sama cjelina svega (koju Cipra po uzoru na Parmenida naziva Sfaira), za koju smo kao najbližu oznaku našli da se radi o onom stanju u kojemu dvoje koji mogu biti raz-dvojeni ipak […]
Da bih učenicima predočio važnost znanosti uopće, negdje tijekom njihovog učenja fizike u gimnaziji (što je moj core business) zatražim da sebi predoče ovo (a možete i vi sad pokušati): iz svega što znate o povijesti, zamislite nekog čovjeka koji živi npr. u Ateni u doba Perikla, a zatim zamislite drugog čovjeka npr. u Parizu […]
Za dužinu se kaže da je podijeljena u krajnji i srednji omjer, kada kao što je cijela prema većem dijelu, tako je veći dio prema manjemu. (Euklid, Elementi I–IV, prevela Maja Hudoletnjak Grgić, Kruzak, Zagreb 1999., VI, def. 3, str. 185.) Taj se omjer danas općepoznato naziva zlatnim rezom i možemo ga zapisati kao a:b=(a+b):a. […]
Ljudi koji jedan jezik govore i čitaju iste novine zovu se danas „nacije“ i hoće da su i zajedničkog porijekla i povijesti: što pak ni uz najgore krivotvorenje nije uspjelo. (Friedrich Nietzche, u Uvod u Nietzschea, Zagreb 1980., str. 248.) Da je „zajedničko porijeklo“ uglavnom krivotvorina nije sporno (unatoč nacionalističkim entuzijastima koji kopaju po haplo-grupama), ali […]
nagovor na filosofiju 