reinkarnacija? (ulomci iz Gotthold Ephraim Lessing, Odgoj ljudskog roda i Toshimasa Yasukata, Philosophy of Religion and the German Enlightenment)

Lessing svoju koncepciju reinkarnacije ne uzima iz istočnjačkih religija ili iz grčke religijske tradicije, nego je razvija iz ideje usavršavanja ljudskog roda: što bi takvo usavršavanje značilo pojedincu koji samo kratko u njemu sudjeluje? Ne, kaže Lessing, pojedinac mora moći proći cijeli put usavršavanja, a da bi to mogao, mora se vraćati natrag i nastavljati svoje vlastito usavršavanje.

žudnja i samosvijest? (ulomak iz Alexandre Kojève, Kako čitati Hegela)

Čovjek je Samosvijest. Svjestan je sebe, svjestan svoje ljudske stvarnosti i svojega ljudskog dostojanstva, i to je ono čime se bitno razlikuje od životinje, koja ne prelazi razinu običnog Samoosjećaja. Čovjek postaje sebe svjestan u trenutku kada – »prvi« put – kaže: »Ja«. Razumjeti čovjeka shvaćanjem njegova »porijekla« znači, dakle, razumjeti porijeklo riječju objavljenog Ja. No, analiza […]

Hans Erhard Lauer: Nova slika čovjeka

Hegel kaže: “Spoznaj samoga sebe, to je nalog koji niti u sebi samom, niti u misli onoga tko je to prvi izgovorio nema značenje jednostavnog poznavanja sebe samoga, tj. poznavanja sposobnosti, karaktera, usmjerenja i nedostataka pojedinca, nego poznavanje onoga što je bitno istinito u čovjeku… Niti filosofija duha za svoj cilj ne postavlja tu tobožnju spoznaju koja u čovjeku traži njegove individualne osobine, strasti i slabosti…; spoznaju koja s jedne strane nema nikakve vrijednosti ukoliko ne pretpostavlja spoznaju općenitosti, tj. čovjeka, … a koja se, s druge strane, nikako ne odnosi na slučajnosti, na beznačajne i prolazne proizvode duhovnog bića i koje nimalo ne prodiru niti u njegovu bit niti u nutarnju prirodu.”
Ipak, samospoznaja mora biti i spoznaja upravo sebe, a ne neka antropološka spoznaja o vrsti homo sapiens. Čini se da je kretanje u tom krugu međusobnog zrcaljenja univerzalnog i individualnog bitan dio samospoznavanja.

ja sada kao mogućnost oslobođenja? (ulomak iz: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

Individuum ergo est nunc. U riječi individuum krije se ovdje kao u šifri rješenje zagonetke vremenske sadašnjosti. Trenutak ”sada” jest individuum, ali ne samo u uskom smislu svoje nedjeljivosti, već ukoliko se shvati u najobuhvatnijem smislu tog pojma, gdje on označava jednako tako to atomon kao i nedjeljivost duševno-duhovnog ja. Paradoks trenutka ”sada” moguće je razriješiti samo onda, […]