Yanis Varoufakis i globalni Minotaur

Originally posted on Šikin blog:
Yanis Varoufakis, novi grčki ministar financija, postao je medijska zvijezda. Opisuju ga kao briljantnog ekonomistu, vizionara, tvrdoglavog radikala, … . Vidjet ćemo. Ono što je sigurno, radi se o 53-godišnjem ekonomistu koji je nakon studija matematike i statistike doktorirao ekonomiju na Sveučilištu u Essexu. Zatim je predavao ekonomiju na Sveučilištima u Cambridgeu,…

tko je ovdje suveren? (članak Williama Klingera)

”Što hoću reći? Pa naprosto da su razne euro-integracije obične brljotine, pravni kontradiktorijumi i politički provizorijumi. Ukratko: Evropska Unija je unija luzera, zemalja koje su tokom „kratkog“ dvadesetog stoljeća izgubile državni suverenitet i povijesni subjektivitet…

Pitanju „Tko je suveren?“ njemački je politolog Carl Schmitt dao jednostavan odgovor – onaj tko odlučuje o izvanrednom stanju. I zaista: tko je odlučivao o izvanrednim stanjima u i oko Europe? Izvođač radova u Jugoslaviji devedesetih je NATO, isto kao i današnjih vježbi u Ukrajini. ”

preneseno sa Žurnalista: http://www.zurnalisti.com/tko-je-ovdje-suveren/

Europa: između krutog i tekućeg? (ulomak iz Damir Barbarić, Arhipelag)

Čitam trenutno politički aktualnog Aleksandra Dugina, ovdje: https://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/03/05/novi-intervju-s-aleksandrom-duginom-kriza-u-ukrajini-izraz-je-oprecnih-geopolitickih-interesa/

Evo ulomka:
”Najjasnije rečeno – ‘treća pozicija’ je apsolutno nemoguća?
Dugin: Nema šanse za to danas. U geopolitici postoji sila kopna i sila mora. Silu kopna danas predstavlja Rusija, a silu mora Washington. Tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je pokušala nametnuti neku treću poziciju. Taj pokušaj temeljio se upravo na političkim pogreškama o kojima sada pričamo. Njemačka je krenula u rat protiv sile mora u vidu Britanskog imperija, a također i protiv sile kopna koju predstavlja Rusija. Berlin se borio protiv glavnih globalnih sila i izgubio je taj rat. Završilo je s potpunim uništenjem Njemačke. Dakle, kada čak ni tadašnja jaka i moćna Njemačka nije bila dostatno jaka da nametne treću poziciju, kako će onda mnogo manje i slabije skupine to učiniti danas? To je nemoguće, to je smiješna iluzija.
– Svatko, dakle, tko danas tvrdi da se bori za nezavisnu “treću poziciju,” u stvarnosti je saveznik Zapada?
Dugin: U većini slučajeva, da.”
Također i: “U geopolitici postoji sila kopna i sila mora. Silu kopna danas predstavlja Rusija, a silu mora Washington. Tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je pokušala nametnuti neku treću poziciju. Taj pokušaj temeljio se upravo na političkim pogreškama o kojima sada pričamo. Njemačka je krenula u rat protiv sile mora u vidu Britanskog imperija, a također i protiv sile kopna koju predstavlja Rusija. Berlin se borio protiv glavnih globalnih sila i izgubio je taj rat. Završilo je s potpunim uništenjem Njemačke. Dakle, kada čak ni tadašnja jaka i moćna Njemačka nije bila dostatno jaka da nametne treću poziciju, kako će onda mnogo manje i slabije skupine to učiniti danas? To je nemoguće, to je smiješna iluzija.” (Aleksandar Dugin 2014., http://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/03/05/novi-intervju-s-aleksandrom-duginom-kriza-u-ukrajini-izraz-je-oprecnih-geopolitickih-interesa/)

Ovo ”sila kopna”-”sila mora”, pri čemu je ”sila mora” prvenstveno trgovačka (uz sve što ide s trgovinom: relativizacija lokalnih tradicija, opće ukidanje granica, itd.) a ”sila kopna” konzervativna, ima dugu tradiciju. No, čini se da je ideja Europe, od svog grčkog iskona, išla za nekim ”između” tog dvoga.

politički analitičar Aristotel iz Stagire o ulasku Republike Hrvatske u EU?

Povodom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, redakcija Zareza je zamolila Aristotela, sina Nikomahova, Stagiranina, filosofa i znanstvenika umrloga u Ateni prije 2335 godina, za kraći komentar.

Ogled o blaženstvu, Zarez, #362, 4. srpnja 2013.: http://www.zarez.hr/clanci/ogled-o-blazenstvu

rođenje Europe iz duha filosofije?

Danas uistinu malo tko zna što je zapravo Europa – naravski, Europa u duhovno-povijesnom, ne samo zemljopisnom smislu. Štoviše, malo tko uopće i pita o genuinom određenju Europe, o njezinoj idealnoj slici, najvišim njezinim možnostima. Svi ponajprije pomisle na aktualni politički realitet Europe koja razbija glavu brigom oko zajedničkog europskog tržišta, pa mnogi poistovjećuju Europu […]

u našem jeziku? (ulomak iz Vanja Sutlić, Kako čitati Heideggera i Damir Barbarić, Filozofijska terminologija)

Jezik se razvija ne samo u razgovoru, nego i u mišljenju. To da su mislioci često posezali za neuobičajenim riječima (od Platona do Hegela, Heideggera, ili Davida Bohma) nije neka ekscentričnost, nego nešto na što ih mišljenje navodi. Ima li dobrih razloga da to čine i naši filosofi?