[H]istorijsko istraživanje nije dostatno za izgradnju razumijevanja povijesti, a svaka individualna sudbina uvijek je drugačija od cjeline zbivanja u kojoj sudjeluje. Razumijevanje povijesti iziskuje dinamički zor triju momenata: najprije uvjeta u kojima određeno zbivanje nastaje, potom mogućnosti koje leže u naravi individua svakog stupnja, te naposljetku historijskih događaja kao pojavnog spleta uvjetā i mogućnostī. Dok […]
Pojam nacionalne države izvorno se odnosi na državu u kojoj prevladava jedna nacija, državu koja je utemeljena na nacionalnim vrijednostima i suverenitetu koji je jedan, nedjeljiv, neotuđiv, i pripada naciji. … U takvom tipu države nacija se javlja kao jedinstven politički identitet koji je središnji subjekt političke integracije nad kojim ne može biti nikakva autoriteta, […]
Moj prijevod (koliko znam prvi (?) na našiliju) Novalisovog klasičnog “fragmenta” iz 1799. Novalis: Kršćanski svijet ili Europa
Omnis determinatio est negatio. Hegel je proslavio tu Spinozinu misao (čiji su korijeni još drevniji): čim nešto odredimo kao x time smo ujedno negirali sve ono što je ne-x. „Ovo je čovjek“ negira da je to magarac, majmun, panj, itd. Može se primijeniti i obratan postupak: kad za nešto što možda najprije izmiče odredbi kažemo […]
Drugi antropozofski prijevod Kristijana G. na Nagovoru na filosofiju – o razlici između liberalizma u Engleza i Nijemaca. Članak iz 1929., ipak sasvim aktualan.
Pišući “povijest sljedećih dvjesto godina” Nietzsche se dotakao i socijalizma, Europe, i još nekih aktualnih tema.
”Što hoću reći? Pa naprosto da su razne euro-integracije obične brljotine, pravni kontradiktorijumi i politički provizorijumi. Ukratko: Evropska Unija je unija luzera, zemalja koje su tokom „kratkog“ dvadesetog stoljeća izgubile državni suverenitet i povijesni subjektivitet…
Pitanju „Tko je suveren?“ njemački je politolog Carl Schmitt dao jednostavan odgovor – onaj tko odlučuje o izvanrednom stanju. I zaista: tko je odlučivao o izvanrednim stanjima u i oko Europe? Izvođač radova u Jugoslaviji devedesetih je NATO, isto kao i današnjih vježbi u Ukrajini. ”
preneseno sa Žurnalista: http://www.zurnalisti.com/tko-je-ovdje-suveren/
Prije mjesec dana papa Frane je u Europskom parlamentu pozvao na povratak platoničkim korijenima Europe.
Čitam trenutno politički aktualnog Aleksandra Dugina, ovdje: https://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/03/05/novi-intervju-s-aleksandrom-duginom-kriza-u-ukrajini-izraz-je-oprecnih-geopolitickih-interesa/
Evo ulomka:
”Najjasnije rečeno – ‘treća pozicija’ je apsolutno nemoguća?
Dugin: Nema šanse za to danas. U geopolitici postoji sila kopna i sila mora. Silu kopna danas predstavlja Rusija, a silu mora Washington. Tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je pokušala nametnuti neku treću poziciju. Taj pokušaj temeljio se upravo na političkim pogreškama o kojima sada pričamo. Njemačka je krenula u rat protiv sile mora u vidu Britanskog imperija, a također i protiv sile kopna koju predstavlja Rusija. Berlin se borio protiv glavnih globalnih sila i izgubio je taj rat. Završilo je s potpunim uništenjem Njemačke. Dakle, kada čak ni tadašnja jaka i moćna Njemačka nije bila dostatno jaka da nametne treću poziciju, kako će onda mnogo manje i slabije skupine to učiniti danas? To je nemoguće, to je smiješna iluzija.
– Svatko, dakle, tko danas tvrdi da se bori za nezavisnu “treću poziciju,” u stvarnosti je saveznik Zapada?
Dugin: U većini slučajeva, da.”
Također i: “U geopolitici postoji sila kopna i sila mora. Silu kopna danas predstavlja Rusija, a silu mora Washington. Tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je pokušala nametnuti neku treću poziciju. Taj pokušaj temeljio se upravo na političkim pogreškama o kojima sada pričamo. Njemačka je krenula u rat protiv sile mora u vidu Britanskog imperija, a također i protiv sile kopna koju predstavlja Rusija. Berlin se borio protiv glavnih globalnih sila i izgubio je taj rat. Završilo je s potpunim uništenjem Njemačke. Dakle, kada čak ni tadašnja jaka i moćna Njemačka nije bila dostatno jaka da nametne treću poziciju, kako će onda mnogo manje i slabije skupine to učiniti danas? To je nemoguće, to je smiješna iluzija.” (Aleksandar Dugin 2014., http://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/03/05/novi-intervju-s-aleksandrom-duginom-kriza-u-ukrajini-izraz-je-oprecnih-geopolitickih-interesa/)
Ovo ”sila kopna”-”sila mora”, pri čemu je ”sila mora” prvenstveno trgovačka (uz sve što ide s trgovinom: relativizacija lokalnih tradicija, opće ukidanje granica, itd.) a ”sila kopna” konzervativna, ima dugu tradiciju. No, čini se da je ideja Europe, od svog grčkog iskona, išla za nekim ”između” tog dvoga.
U novom broju Vijenca objavljen je esej Damira Barbarića, Ideja Europe. Taj tekst je već ranije objavljen i u njegovoj knjizi S puta mišljenja (1997.)
nagovor na filosofiju 