kvariti mladež? (ulomak iz Alain Badiou, La vraie vie)

“Taj su čin Sokratovi neprijatelji nazvali ‘kvarenjem mladeži’. I zbog toga je Sokrat, kao što znate, osuđen na smrt. Na kraju, ‘kvarenje mladeži’ nije loš naziv za filosofski čin, ako primjereno shvatimo to ‘kvariti’. Ovdje ‘kvariti’ znači poučavati mogućnost odbijanja  bilo kojeg slijepog podvrgavanja ustanovljenim mnijenjima. Kvariti znači mladim ljudima dati neko sredstvo da promijene svoje mišljenje o svim društvenim normama; kvariti znači zamijeniti oponašanje raspravom i racionalnom kritikom, pa čak, ako su u pitanju principijelna pitanja, zamijeniti poslušnost pobunom. No, ta pobuna nije ni spontana ni agresivna koliko je jedna posljedica principa i racionalne kritike.” (Badiou)

Oglasi

logika smijeha? (ulomak iz Arthur Koestler, The Act of Creation)

Deset godina nakon što sam o tome pisao na ovome blogu (u jednome komentaru na prvom izdanju bloga: http://blog.dnevnik.hr/uvod/2007/03/1622291165/smijesno.html ), i valjda dvadeset godina otkad sam čitao tu knjigu, evo i ulomka o smijehu Arthura Koestlera. “Logika” koju izlaže je primjenjiva u velikom broju slučajeva, pa je svakako vrijedna spomena.

Raymond Smullyan, Epistemološka mora

Američki “matematičar, koncertni pijanist, logičar, taoist i filosof” Raymond Smullyan u ovome zanimljivom dijalogu zadire u probleme koji nastaju kad fizikalistička perspektiva u philosophy of mind susretne neizbježnu perspektivu prvoga lica, i obratno. Tekst je bio provjeravan lani na državnom natjecanju iz logike za srednjoškolce.