Schleiermacher: osjećanje između mišljenja i htijenja? (ulomak iz Louis Roy, Consciousness According to Schleiermacher)

U svojim glavnim spisima Schleiermacher dosljedno koristi riječ Gefühl, „osjećanje“, da bi označio pred-refleksivnu svijest. Za njega Gefühl ima različito značenje od običnih osjećaja poput osjeta, čuvstava, sentimenata ili nesvjesnih stanja, koja su često subjektivistička. Ono je neko Zustand, „stanje uma“, koje se sastoji u „sebe-svijesti“. Schleiermacher kaže … da bi koristio riječ Gesinnung, „stav“ […]

kolaps? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvadeseti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) U svjetlu jest apsolutni identitet sam. (Schelling, Prikaz moga sistema filozofije, §93.) Iako je „filosofija prirode“ klasičnog njemačkog idealizma (i Schellingova i Hegelova) uglavnom preostala poput fosilnog spomenika nekog čudnovatog izumrlog organizma iz jednoga prošlog i danas slabo razumljivog vremena, izgleda mi da gornjoj rečenici možemo […]

ravnoteža? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(devetnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Kako misliti tu Ciprinu istost dvaju momenata, znanja i bitka, ako ona može prijeći u njihovu ne-istost? Kako nešto što je isto (a nešto je isto jedino samom sebi) ima mogućnost postati ne-isto (nekako se u sebi podvojiti)? Jedna Ciprina metafora za tu teško mislivu istost […]

metafora i metafizika? (ulomak iz Andrew Bowie, Schelling and Modern European Philosophy)

Rorty tvrdi da postoje: tri načina kako našim prethodnim vjerovanjima može biti dodano neko novo vjerovanje – naime opažanje, zaključivanje i metafora. … I opažanje i zaključivanje … mijenjaju istinosnu vrijednost rečenica, ali ne naš repertoar rečenica. … Mislimo li, pak, o metafori kao trećemu izvoru vjerovanja, pa stoga kao trećemu motivu da mrežu naših […]

biti na razgranatom putu? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(osamnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Bivstvena cjelina je istina kao mogućnost istosti bića i duha. Ta mogućnost istine onda stoji kao ono vodeće, kao arche filosofiranja. Kad bi filosofija poput sove koja uzlijeće u sumrak nastupala uvijek tek post festum, kad je zbivanje dovršeno, ono što bi ona samo mišljenjem spoznavala […]

Peirce: osjećanje, htijenje, mišljenje kao prvost, drugost, trećost? (ulomak iz Nathan Houser, Peirce’s General Taxonomy of Consciousness)

Svi drevni i mnogi od skolastičara držali su da je čovjek složaj nekoliko duša; uobičajeno je njihov broj tri. Prema Peirceu općenito se Kanta smatralo odgovornim za trostruku podjelu uma na sposobnosti osjećanja, htijenja i znanja. Ali Kant je, uz manje mada važne izmjene, tu razdiobu preuzeo od Tetensa, leibnitzovskog pisca koji je taj nauk […]

fino podešeni svemir: zašto postoje zvijezde? (ulomak iz Lee Smolin, The Life of Cosmos)

Mada predstavlja naše najdublje znanje o tome od čega je svijet načinjen, standardni model fizike čestica ostavlja otvorenima mnoga pitanja o svojstvima elementarnih čestica. Ta se otvorena pitanja odnose na vrijednosti određenih brojeva svojstvenih tim česticama. Ti brojevi mjere veličine poput masa različitih čestica i njihovih električnih naboja. Prema našem sadašnjem najboljem razumijevanju ti bi […]

istina kao istost? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(sedamnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Prvi od šest Ciprinih “dijaloga” s grčkim misliocima u Metamorfozama metafizike jest onaj s Parmenidom, naslovljen (samo u prvom izdanju MM) “Bitak i privid”. Parmenidova filozofija je prema Cipri sam početak povijesti filozofije. To znači da je istina kao istina cjeline bivstva po prvi put došla […]

znanost i magija: tko je raščarao prirodu? (ulomak iz Jason Ā. Josephson-Storm, The Myth of Disenchantment)

Tko je ponajviše kriv za raščaravanje prirode? Glavnina rasprave pri suvremenoj ponovnoj procjeni prosvjetiteljstva vodi se oko toga. Kao da bi se mišljenje moglo vratiti na neki pouzdaniji put ako bismo mogli odrediti onu jednu osobu koja je odgovorna za intelektualno pogrešno skretanje modernosti. Predloženo je više kandidata. Je li to bio Giordano Bruno koji […]

čemu povijest filosofije? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(šesnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Moj omiljeni fizičar David Bohm, osim fizikom i onim što je nazivao „mišljenjem cjeline“ (odnosno metafizikom, mada on to nije tako htio nazvati), cijeloga života se bavio i dijalogom. To je naposljetku poprimilo jednu specifičnu praksu nazvanu Bohmian dialogue, gdje bi se dvadesetak ili više ljudi […]