Kant objašnjava da ljudski razum ovisi o tome da mu je predmet dan osjetilima. Ljudski razum ovisi o neovisnom postojanju predmeta njegove misli i u tome je smislu konačan. Vidjet ćemo da to znači da je ljudski razum vremenit, u dvostrukom smislu da misli u vremenu i da misli vremenitost. To ga razlikuje od božanskog […]
IV BESMRTNOST DUŠE KAO POSTULAT ČISTOG PRAKTIČKOG UMA Ostvarivanje najvišeg dobra u svetu jeste nužni objekt volje koja je odredljiva pomoću moralnog zakona. Međutim, u toj volji je potpuna primerenost nastrojenja moralnom zakonu vrhovni uslov najvišeg dobra. Prema tome, ta primerenost isto tako mora biti mogućna kao i njen objekt, jer je sadržana u istoj […]
„Ne kvari muziku!“, drevni je povik Damona iz Atene, a ponovio ga je ovdje u naše doba Ljubo Stipišić Delmata: jer će s muzičkim novotarijama, miješanjem svega sa svačim, u duše slušatelja ući snažan dojam da se i međusobnom ophođenju ljudi može uvoditi svakakve novotarije kakve kome u kojem trenutku pašu, i da naši životi […]
Kant tvrdi da znanje općenito jest odnos prema objektima. Može se reći da je taj odnos prema objektima temeljno zoran [opažajan]: Na kakav se god način i pomoću kojih god sredstava neka spoznaja odnosila na predmete, ipak je zor [opažanje] onaj način pomoću kojega se ona neposredno odnosi na predmete i za čim teži sve […]
[T]ranscendentalna uobrazilja, kao čista sinteza, obrazuje suštinsko jedinstvo čistog opažaja (vreme) i čistog mišljenja (apercepcija). … Čistu uobrazilju Kant uvodi kao „neophodnu funkciju duše“. Explicite osvetliti položene temelje metafizike … znači odrediti čovekove duševne moći. „Po sebi je razumljivo“, ako je metafizika, po Kantovim sopstvenim rečima, imanentna ljudskoj prirodi, da zasnivanje metafizike ide tim smerom. […]
[Grčka riječ ἐπιφάνεια, epipháneia, izvedena je od glagola φαίνειν, phainein, pojaviti se (otud i riječ fenomen) i označava osobito pojavu božanstva obožavatelju. Kršćanski blagdan istoga naziva (također se naziva i Θεοφάνεıα, Bogojavljanje) slavi Isusovo krštenje na Jordanu (također i još ponešto, ovisno o tradiciji, ali ovaj tekst se odnosi na krštenje). (op.d.)] Isusovo krštenje je glavno otajstvo […]
Po mnijenju boja, po mnijenju slatko, po mnijenju gorko, a zapravo (uistinu) atomi i prazan prostor. (Demokrit, fr. B125) Od Demokrita, preko Johna Lockea, do Rutherforda i suvremenih prirodoznanstvenika čujemo isti refren: naše opažanje makroskopskih predmeta ne daje nam samu stvarnost, nego se ta stvarnost zapravo svodi na bezbojne itsl. čestice. Gdje onda nastaju te […]
zlata jer oni tražeći zemlju mnogu preruju i pronađu malo (Heraklit) A sve kušajte; što je dobro, zadržite! (Sv. Pavao) Tako se i ovoga tragatelja moglo vidjeti na predavanjima o tibetskom buddhizmu, transcendentalnoj meditaciji, umijeću disanja i koječemu sličnom, pa se i okušah se u ponekoj „duhovnoj tehnici“, kako se to danas naziva, koje su se nudile na takvim […]
[H]istorijsko istraživanje nije dostatno za izgradnju razumijevanja povijesti, a svaka individualna sudbina uvijek je drugačija od cjeline zbivanja u kojoj sudjeluje. Razumijevanje povijesti iziskuje dinamički zor triju momenata: najprije uvjeta u kojima određeno zbivanje nastaje, potom mogućnosti koje leže u naravi individua svakog stupnja, te naposljetku historijskih događaja kao pojavnog spleta uvjetā i mogućnostī. Dok […]
Pitam se ne rađa li se čovjek i umire u jednom životu bezbroj puta. Samo sjećanje je ono što ga povezuje s bivšim životima; ono prokleto sjećanje što ga tjera da pati, ali i ono sjećanje uz koje možda shvati tko je sada i što mu je činiti – graditi hram života svog, arhitekture po […]
nagovor na filosofiju 