pribor? (ulomci iz Martin Heidegger, Bitak i vrijeme i Graham Harman, Heidegger Explained)

Sve što se pojavljuje jest objekt za neki subjekt. Doista? Heidegger tu temeljnu samorazumljivost Novoga vijeka opovrgava primjerom koji upravo zbog toga, unatoč dojmu trivijalnosti, zaslužuje Harmanovu ocjenu da se radi o ”možda najvećem trenutku filosofije u 20. stoljeću”. Prije i češće nego kao pred-met za neku svijest, stvari upotrebljavamo kao pribor, bez da smo ih pritom eksplicitno svjesni. Stvari iz implicitnog načina da jesu priručno u eksplicitni način da jesu kao predmet kojega smo svjesni, prelaze najčešće tako da prestanu funkcionirati. Tek u lomu samorazumljivog funkcioniranja nešto postaje predmet svjesne pozornosti. Dakle, biti predmet za svijest nije ni prvi ni najčešći, a kamo li jedini, način na koji bića jesu.

Oglasi

retencija-protencija? (ulomak iz Dan Zahavi, Husserlova fenomenologija)

Često čujemo, osobito od new-agera, da prošlost više nije a budućnost još nije – jest samo sadašnjost. Ili, prošlost je tek sjećanje a budućnost tek zamišljanje, samo je sadašnjost ono što se stvarno pojavljuje u iskustvu. Doista? Kad slušamo glazbu, čujemo li uvijek samo jedan sadašnji ton? Kako bismo ikad čuli glazbu kad bismo uvijek čuli samo sadašnji ton? Možda je upravo to ”točkasto sada”, odriješeno od onoga prije i poslije, neka suviše pojednostavljena misaona apstrakcija, a ne primjeren opis iskustva vremena? Edmund Husserl je razmatrao ta pitanja, ovdje u interpretaciji Dana Zahavija.

Analiza i plemenita šutnja

[Zadovoljstvo  mi je da se Marin Rameša odazvao mom pozivu da gostuje na Nagovoru na filosofiju.] Egzistencijalna analitika – paticcasamuppada Mladi Siddhartha (budući Buddha) je krenuo na svoj put buđenja nakon što je vidio starost, bolest i smrt, dakle istinu patnje bivanja: Sada kao i ranije, prosjaci, ja objašnjavam samo patnju i dokončanje patnje. Nanavira Thera govori o svjesnosti […]

uz Bitak i vrijeme §10. i §11.: zašto ne pitati npr. neuroznanstvenike ili evolucijske antropologe?

[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme] Kako je najavljeno u §9., Heidegger ovdje izvodi razgraničenje analitike tubitka prema antropologiji, psihologiji i biologiji. Treba pokazati, da dodanašnje postavljanje pitanja kao i istraživanja usmjerena na tubitak, uvažavajući njihovu izdašnost u pogledu činjenica, promašuju ono pravo, naime filozofski problem, pa da, prema tome, dokle god ustraju pri tom promašaju, […]

uz Bitak i vrijeme §3: filosofija i znanosti?

[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme] Tijek mišljenja u §3. lakše je razumjeti ako imamo u vidu dva aspekta Heideggerovog odnosa spram njegovog učitelja Husserla. Oba spadaju među glavna nastojanja Bitka i vremena: (i) pokazati raznolikosti načina bitka i (ii) misliti izvan okvira subjekt-objekt relacije. U prvome se Heidegger djelomično nastavlja na Husserla, u […]

intencionalnost?

Polazište i glavna tema Husserlove fenomenologije je temeljna značajka svijesti: intencionalnost. S fenomenološkog stajališta riječi ”intencija” i ”intencionalnost” odnose se na sve psihičke akte kod kojih smo na bilo koji način na nešto usmjereni; to znači da oni karakteriziraju sve doživljaje (i intelektualne i emocionalne) u kojima se nalazimo u odnosu spram nekog predmeta. To je […]

idealnost?

Od samih začetaka filosofije, osobito se način postojanja onoga čime se bavimo u matematici i logici opirao svakom relativizmu i subjektivizmu. Za Husserla (kao i za Gottloba Fregea, jednog od začetnika druge najvažnije filosofske tradicije u 20. stoljeću, naime (jezično-)analitičke filosofije), to je također i brana spram psihologizma.

Prije nego vidimo kako je Husserl proveo tu obranu, treba reći da se ne radi isključivo o opovrgavanju nekih danas irelevantnih/napuštenih gledišta s početka prošloga stoljeća. Naime, za Hussela je psihologizam bio posebna vrsta naturalizma, odnosno pokušaja svođenja svake spoznaje, pa i logičke, na psihologiju shvaćenu kao prirodnu znanost.