pro-jekti, a ne ob-jekti? (uz Martin Heidegger, Bitak i vrijeme §31)

Odlučih se malo ozbiljnije pozabaviti trostrukošću mišljenje-osjećanje-htijenje, a u vezi s trostrukošću vremenskih “dimenzija” prošlost-sadašnjost-budućnost, pa nanovo čitam odgovarajuće odjeljke Heideggerovog “Bitka i vremena”.

pribor? (ulomci iz Martin Heidegger, Bitak i vrijeme i Graham Harman, Heidegger Explained)

Sve što se pojavljuje jest objekt za neki subjekt. Doista? Heidegger tu temeljnu samorazumljivost Novoga vijeka opovrgava primjerom koji upravo zbog toga, unatoč dojmu trivijalnosti, zaslužuje Harmanovu ocjenu da se radi o ”možda najvećem trenutku filosofije u 20. stoljeću”. Prije i češće nego kao pred-met za neku svijest, stvari upotrebljavamo kao pribor, bez da smo ih pritom eksplicitno svjesni. Stvari iz implicitnog načina da jesu priručno u eksplicitni način da jesu kao predmet kojega smo svjesni, prelaze najčešće tako da prestanu funkcionirati. Tek u lomu samorazumljivog funkcioniranja nešto postaje predmet svjesne pozornosti. Dakle, biti predmet za svijest nije ni prvi ni najčešći, a kamo li jedini, način na koji bića jesu.

je li tehnika bit današnje znanosti?

Dok je niz filosofa umanjio sablazan slavne Heideggerove formulacije ”znanost ne misli” (vidi ulomak) upućujući na bitnu razliku između pozitivnog/egzaktnog/”jednotračnog” mišljenja (H. kaže ”računanja”) unutar znanosti i filosofskog mišljenja u odmaku, ipak ne možemo prečuti daljnju sablazan koju izaziva  Heideggerovo pojašnjenje te misli – naime, to da ”današnje znanosti spadaju u područje biti moderne tehnike i […]