Platon, poput neke sokratske primalje, postavlja probleme i zagonetke svojim čitateljima, na sličan način kako je to činio u Akademiji, pažljivo skrivajući najtajniji pitagorejski nauk u svojim pisanim dijalozima. To je činio za one koji su u svjetlu naznaka koje pruža sposobni za „abdukciju“ rješenja. Ovdje ću pokušati raskriti narav Platonovog drugog počela, znanog kao […]
Kažu da se svi ljudi rađaju kao aristotelovci ili platonisti. To je isto kao da se kaže da nema apstraktne rasprave koja, u jednom času, ne bi bila polemika Aristotela i Platona; diljem stoljeća i zemljopisnih širina mijenjaju se imena, narječja, lica, ali ne i vječni antagonisti. (J. L . Borges, Deutsches Requiem) Možda i […]
Tisućljećima su naši preci osjećali da žive u kosmosu koji je sveprisutno naseljen živim bićima, inteligencijama koje oblikuju način na koji svijet radi. Kad je Ptahhotep pisao o Istini i Pravdi nije mislio, poput nas, na apstraktne ideje, mislio je na osobne karakteristike boginje Maat. “Velika je Maat!”, kažu njegovi mudrosni spisi. To je čin […]
[P]ravi filosofi … se jednima čine posve bezvrijedni a drugima dostojni svake počasti. Pojavljuju se [fantazesthai] pak jedanput kao državnici, drugi put kao sofisti, a katkada mogu u nekoga stvoriti utisak kao da su posve obuzeti mahnitošću. (Platon, Sofist, 216c) Pita li se točnije što popularno mnijenje, koje je uvijek afektivno raspoloženo spram filosofa [na […]
(osamnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Bivstvena cjelina je istina kao mogućnost istosti bića i duha. Ta mogućnost istine onda stoji kao ono vodeće, kao arche filosofiranja. Kad bi filosofija poput sove koja uzlijeće u sumrak nastupala uvijek tek post festum, kad je zbivanje dovršeno, ono što bi ona samo mišljenjem spoznavala […]
(sedamnaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Prvi od šest Ciprinih “dijaloga” s grčkim misliocima u Metamorfozama metafizike jest onaj s Parmenidom, naslovljen (samo u prvom izdanju MM) “Bitak i privid”. Parmenidova filozofija je prema Cipri sam početak povijesti filozofije. To znači da je istina kao istina cjeline bivstva po prvi put došla […]
(dvanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Sumnjanje pak u egzistenciju istine sa filozofijskog je stajališta protusmisleno (apsurdno), jer svaki akt filozofiranja neminovno pretpostavlja već prethodno nužno prihvaćeno uvjerenje da istina jest. Ono nepoznato nije nikad njeno bivstvovanje [existentia], nego njeno bivstvo, ne da li istina jest, nego što je ona – što je bivstvo istine ili što je istinsko bivstvo? – tis he ousia […]
(deveti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Misaono promatranje (theoria) istine dijelom je teško a dijelom lako. Znak je toga što nju nitko dostatno ne postiže, niti je opet u cijelosti promašuje, nego svatko kaže ponešto o naravi, i dok joj svaki pojedini pridaje ili ništa ili malo, iz svega što se prikupi […]
(sedmi zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Svi ljudi teže znanju po naravi. (Aristotel, Metafizika A, 980a) Neposredno prije nego se pozvao na taj slavni početak Aristotelove Metafizike Marijan Cipra u Uvodu Metamorfoza metafizike navodi Heideggera koji pak navodi Hegela, kako je za zdrav razum filosofija „izokrenuti svijet“. Naš bi naslovni navod doista […]
(treći zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike) U Predgovoru drugom izdanju Metamorfoza metafizike iz 1999. Marijan Cipra je prvi put objavio da se radi o nedovršenom projektu, i da je ona knjiga koja je objavljena pod tim naslovom 1978. planirana kao tek prva od četiri. Prvi razlog nedovršenosti jest to što je „već […]
nagovor na filosofiju 