ljudski život kao igra? (ulomak iz Mihailo Đurić, Niče i metafizika)

Pojam igre je barem triput bio tema na ovom Nagovoru na filosofiju (Wittgenstein: https://protreptikos.wordpress.com/2005/03/28/igre-jezicne-igre-obiteljske-slicnosti-ulomak-iz-ludwig-wittgenstein-filozofijska-istrazivanja/ , Hesse: https://protreptikos.wordpress.com/2014/08/27/igra-staklenim-perlama-ulomak-iz-hermann-hesse-igra-staklenim-perlama/ i Gadamer: https://protreptikos.wordpress.com/2006/02/02/igra-ulomak-iz-hans-georg-gadamer-aktualnost-lijepoga/ ). Ipak, izgleda da rehabilitacija toga pojma i njegovo pomicanje od marginalne pojave (npr. kod Aristotela) sve do u središte razmatranja o ljudskom životu započinje s Nietzscheom.

Aristotelova četiri uzroka u kvantnoj mehanici? (ulomak iz Boris Kožnjak, Eksperiment i filozofija)

Aristotelova četiri ”uzroka” (http://uvod.wordpress.com/2010/03/08/uzrok/) u interpretaciji Borisa Kožnjaka, a u dosluhu s klasicima s tog područja poput Wernera Heisenberga i Davida Bohma, pokazuju se osobito primjerenima za opis neobičnih kvantnih fenomena.

Galilei: eksperimentator ili platonist? (ulomak iz Boris Kožnjak, Eksperiment i filozofija)

Mit kojim započinje novovjekovna fizika (a onda i novovjekovna znanost uopće) jest onaj o Galileiju koji je nasuprot deduktivnim razmatranjima dogmatskih aristotelovaca uveo ekperimentalnu praksu kao presudni kriterij istine. Čini se da je sve u toj priči, barem što se tiče slavnog pokusa s puštanjem kugli s kosog tornja u Pisi, neistinito. Ulomak iz odlične nove knjige fizičara i filosofa Borisa Kožnjaka ‘Eksperiment i filosofija’.

nihil admirari? (ulomak iz Damir Barbarić, O mjestu filozofiranja)

”Grčki duh [se] čudi nad onim prirodnim prirode; ne odnosi se tupo spram nje kao spram nečega danog, već kao spram nečega što je duhu u početku tuđe, ali spram čega on ujedno gaji sluteće pouzdanje i vjeru kao da to u sebi nosi nešto što mu je prijateljsko i prisno, nešto spram čega se može odnositi pozitivno.” Za Einsteina to okončava u priznanju neznanja (”Ja nikad ne bih tvrdio da sam zaista shvatio šta znači jednostavnost prirodnih zakona.”), za Wignera u zahvalnom čuđenju (”Čudo primjerenosti matematičkoga jezika za formulaciju zakona fizike je divan poklon kojega ne razumijemo niti zaslužujemo. Trebali bismo biti zahvalni na njemu…”) Platonu je čuđenje-udivljenje (thaumazein) počelo (arche) filosofije. No, većina filosofa, uključujući one vodeće pri shvaćanju filosofije kao temeljne znanosti (Aristotel, Descartes, Kant, Hegel), nije bila spremna ostati u čuđenju – na putu (methodos) znanosti bježe od čuđenja kao pukog početka (arche) u pouzdanost znanja.

(klikni na naslov)

aisthesis-empeiria-tehne-episteme-…-sofia? (ulomak iz Martin Heidegger, Platon: Sophistes)

nastavak na theoria? Da bi se približio Aristotelovoj sofia Heidegger se okreće prvoj knjizi Metafizike. Tu se put prema sofia gradi postupnim rangiranjem razina razumijevanja koje okončava u čistom theorein. Razine koje prethode su aisthesis (”sjetilno opažanje”), empeiria (”iskustvo”), tehne, episteme. Zato što je sofia određena kao čisto theorein, Aristotel u prvoj rečenici Metafizike započinje […]

theoria?

nastavak na fronesis? (ulomak iz Martin Heidegger, Platon: Sophistes) Heidegger na početku predavanja o Platonovom Sofistu razmatra Aristotelovu podjelu načina aleteheuin/”razabiranja istine”/raskrivanja iz šeste  knjige Nikomahove etike. Aristotel navodi pet načina: episteme, tehne, fronesis, sofia i nous. Za objasniti prva tri Heideggeru je trebalo  dvadesetak stranica (poglavlja §6., §7. i §8.), a za objasniti što […]