prijatelj sam, dakle postojim? (ulomak iz Giorgio Agamben, Prijatelj sam dakle postojim)

“Pri­ja­telj­stvo je ta­ko usko po­ve­za­no sa sa­mom de­fi­ni­ci­jom fi­lo­so­fi­je da se mo­že re­ći da bez nje­ga filosofi­ja ne bi za­i­sta ni bi­la mo­gu­ća. Bli­skost iz­me­đu pri­ja­telj­stva i fi­lo­so­fi­je je ta­ko du­bo­ka da ona uključu­je φίλος, pri­ja­te­lja, u svo­je sop­stve­no ime i, kao što to če­sto bi­va za sva­ku pre­te­ra­nu bli­skost, riziku­je da sa njom ne uspe da iza­đe na kraj. U klasičnom sve­tu, ova iz­me­ša­nost i, sko­ro, konsupstancijal­nost pri­ja­te­lja i fi­lo­so­fa se pod­ra­zu­me­va­la, i to si­gur­no sa na­me­rom, na ne­ki na­čin arhaič­nom, da bi ne­ki sa­vre­me­ni filo­sof – u tre­nut­ku po­sta­vlja­nja eks­trem­nog pi­ta­nja: „Šta je fi­lo­so­fi­ja?“ – mo­gao da na­pi­še da je ona pita­nje ko­je tre­ba da se re­ša­va en­tre amis.”

Aristotel, učenik Platonov? (ulomak iz Werner Jaeger, Aristotel)

“Aristotel: zasnivanje jedne povijesti njegovog razvoja Wernera Jaegera nezaobilazna je knjiga za filozofijski studij ne samo Aristotela, nego i njegovog duhovno-povijesnog okružja, ujedno koristan poticaj za širu publiku, jer svojim hermeneutičkim nastojanjem na doživljaju povijesne osobe daje živu sliku, ne samo prikaz znanstvenog istraživanja o tome što je netko nekada rekao.
Naoko samorazumljiv podnaslov — zasnivanje jedne povijesti njegovog razvoja — označava bitnu prekretnicu spram načina kako se Aristotela do tada običavalo tumačiti. Korpus doktrinarnih spisa obično se uzimao kao jedini mjerodavan dok su ostatci dijaloga i posebno zanimljiv, iz drugih izvora rekonstruirani, nagovor na filozofiju (Protreptikos) zanemarivani. Time se stekao dojam da je Aristotelov otklon od Platona bio nagao i takoreći bezvremen, čime i Aristotelov lik dobiva takoreći crtu bezvremenosti. Jaeger nasuprot tome pokazuje da je razlaz s Platonom slojevit i da se može pratiti u više faza, koje se razlikuju kako sadržajno, tako i po formi prikaza.”

realnost mogućnosti i kvantna mehanika? (ulomak iz Kastner, Kauffman, Epperson, Taking Heisenberg’s Potentia Seriously)

Kome treba još jedna najnovija (iz listopada ove godine) interpretacija kvantne mehanike? Nikome, ako to nije upravo ona prava. 😮 A nešto poput nje zagovaram već godinama (npr. ovdje:
http://www.forum.hr/showpost.php?p=14477833&postcount=581 ).

ljudski život kao igra? (ulomak iz Mihailo Đurić, Niče i metafizika)

Pojam igre je barem triput bio tema na ovom Nagovoru na filosofiju (Wittgenstein: https://protreptikos.wordpress.com/2005/03/28/igre-jezicne-igre-obiteljske-slicnosti-ulomak-iz-ludwig-wittgenstein-filozofijska-istrazivanja/ , Hesse: https://protreptikos.wordpress.com/2014/08/27/igra-staklenim-perlama-ulomak-iz-hermann-hesse-igra-staklenim-perlama/ i Gadamer: https://protreptikos.wordpress.com/2006/02/02/igra-ulomak-iz-hans-georg-gadamer-aktualnost-lijepoga/ ). Ipak, izgleda da rehabilitacija toga pojma i njegovo pomicanje od marginalne pojave (npr. kod Aristotela) sve do u središte razmatranja o ljudskom životu započinje s Nietzscheom.

Aristotelova četiri uzroka u kvantnoj mehanici? (ulomak iz Boris Kožnjak, Eksperiment i filozofija)

Aristotelova četiri ”uzroka” (http://uvod.wordpress.com/2010/03/08/uzrok/) u interpretaciji Borisa Kožnjaka, a u dosluhu s klasicima s tog područja poput Wernera Heisenberga i Davida Bohma, pokazuju se osobito primjerenima za opis neobičnih kvantnih fenomena.