nadilaženje razuma: dijalektika ili ono dionisko? (ulomak iz Mihailo Đurić, Niče i metafizika)

Nietzscheova kritika intelekta uvelike se podudara s Hegelovom kritikom razuma; no putevi im se potom razilaze. Ako se pak ne možete odlučiti je li za vas ničeanska mitopoetika ili hegelovska dijalektika, rješenje je jednostavno: čitajte Platona, kod njega imate oboje. 😉

ljudski život kao igra? (ulomak iz Mihailo Đurić, Niče i metafizika)

Pojam igre je barem triput bio tema na ovom Nagovoru na filosofiju (Wittgenstein: https://protreptikos.wordpress.com/2005/03/28/igre-jezicne-igre-obiteljske-slicnosti-ulomak-iz-ludwig-wittgenstein-filozofijska-istrazivanja/ , Hesse: https://protreptikos.wordpress.com/2014/08/27/igra-staklenim-perlama-ulomak-iz-hermann-hesse-igra-staklenim-perlama/ i Gadamer: https://protreptikos.wordpress.com/2006/02/02/igra-ulomak-iz-hans-georg-gadamer-aktualnost-lijepoga/ ). Ipak, izgleda da rehabilitacija toga pojma i njegovo pomicanje od marginalne pojave (npr. kod Aristotela) sve do u središte razmatranja o ljudskom životu započinje s Nietzscheom.

Nietzsche o identitetu? (ulomak iz Damir Barbarić, Veliki prsten bivanja)

Nietzscheov ”obrnuti platonizam”, poznato je, i dalje ostaje platonizam (a što bi drugo bio?). U ovome ulomku je očito u kolikoj mjeri je pretpostavka istosti nužna, ne samo za svako mišljenje i govorenje (kako reče Platon), nego već i za opažanje, pamćenje, čak i za ugodu i neugodu. Neizbježnost takve pred-postavke je vidljiva ne samo u onome što je eksplicitno rečeno, nego i npr. ako se, upravo tamo gdje tekst ide protiv metafizike, pobroji upotreba ”metafizičkih” riječi poput ”svaki”, ”svo”, ”uistinu”, ”bit”, ”bilo kakvo”, ”općenit zaključak”, itd.
Meni osobito zanimljiv je pokušaj da se u logičkim sudovima vidi nastavak, na drugome stupnju, neke temeljne organske djelatnosti lučenja i prisvajanja.