mi dobri Europljani? (ulomci F. Nietzschea i interpreta)

Ne, mi ne ljubimo čovječanstvo; s druge strane, pak, mi već dugo nismo dovoljno „njemački“ u smislu u kojemu je riječ „njemački“ danas uobičajena, da bismo zagovarali nacionalizam i rasnu mržnju, da bismo se mogli radovati nacionalnim srceparanjima i trovanju krvi, zbog čega se sad u Europi narod spram naroda, kao u karantenama, ograđuje i […]

Platonova biopolitika: grad bez erosa?

A bio sam jednom s pjesnikom Sofoklom kad ga je netko zapitao: „Kako si, Sofoklo, obzirom na ljubavni žar? Još možeš sa ženom biti?” A on reče: „Ne govori, čovječe, s najvećim veseljem tomu utekoh kao od kakva bijesna i divljega gospodara.” I tada mi se učini, da je Sofoklo to lijepo rekao, a i […]

antropocen je, dosta majmunarija?

U nekom zabitnom kutku svemira, treperavo razlivena u bezbrojne sunčeve sustave, bilo je jednom zviježđe na kojemu lukave životinje iznađoše spoznavanje. To je bila najobjesnija i najlažljivija minuta „povijesti svijeta“; ali ipak tek minuta. Nakon nekoliko udisaja prirode skameni se zviježđe i lukave životinje moraše umrijeti. Tako bi mogao netko izmisliti bajku, pa ipak ne […]

nacija kao imaginarna zajednica?

Ljudi koji jedan jezik govore i čitaju iste novine zovu se danas „nacije“ i hoće da su i zajedničkog porijekla i povijesti: što pak ni uz najgore krivotvorenje nije uspjelo. (Friedrich Nietzche, u Uvod u Nietzschea, Zagreb 1980., str. 248.) Da je „zajedničko porijeklo“ uglavnom krivotvorina nije sporno (unatoč nacionalističkim entuzijastima koji kopaju po haplo-grupama), ali […]

deva, lav, dijete – Zarathuštra, Buddha, Isus? (uz govor O tri preobrazbe iz F. Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra)

Jedna od najpoznatijih (i ne samo zato što je na početku knjige) usporedbi Nietzscheovog Zaratustre jest ona o tri preobrazbe duha: iz običnog čovjeka u devu, iz deve u lava, iz lava u dijete. Osnovno je značenje prilično jasno. Deva naznačuje one koje Nietzsche naziva „višim ljudima“, koji na sebe preuzimaju teret prosvjećivanja, ne samo […]

Adonisove lijehe? (uz D. Graeber, D. Wengrow, The Dawn of Everything)

S užitkom sam čitao sjajnu novu knjigu antropologa Davida Graebera i arheologa Davida Wengrowa The Dawn of Everything: A New History of Humanity, objavljenu prije par tjedana (i već dostupnu na Library Genesis zahvaljujući dobrim ljudima koji ne poštuju autorska prava <3). U njoj se na nizu zanimljivih primjera dokazuje teza da ustrojstva ljudskih zajednica […]

čime je opravdana karizmatska vlast? (uz kafansko-političku raspravu ‘Tito ili Tuđman?’)

Omiljena hrvatska kafansko-političko-povijesna dvojba – Tito ili Tuđman – notorno pati od uspoređivanja mnogo čega neusporedivog; stoga bih, kao vlastiti doprinos tome lokalnom žanru, predložio da se u raspravu uvede i jedan pojam koji je, čini mi se, primjenjiv na obojicu. Radi se o pojmu „karizmatske vlasti“ kojega je u političke znanosti uveo slavni sociolog […]

Wagnerov ‘Parsifal’: kronos i kairos? (ulomak iz Roger Scruton, Wagner’s Parsifal)

Grci su razlikovali dva poimanja vremena nazvana kronos i kairos. Prvo od njih je vrijeme u uobičajenom značaju, mjereno otkucajima trenutaka. Kairos nije takvo mjereno vrijeme: ono je sačinjeno od prekretnica [cruxes] za koje je kasnije u kršćanskom mišljenju paradigmom postao križ (crux). Na tim se prekretnicama svijet obrće: strijela nalazi metu, loptica napušta ruku, […]

bipolarnost filosofskih raspoloženja – drugi pol: tjeskoba (Angst)? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(jedanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike, prethodni nastavak: bipolarnost filosofskih raspoloženja – prvi pol: udivljenje (thaumazein)? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)) Vjerujem da je prva dužnost filosofije učiniti da razumijete koliko ste duboko u govnima. (Slavoj Žižek) U radikaliziranju Hegelovog nauka iz Predgovora Fenomenologiji duha, da se „filosofija mora čuvati toga da […]

scijentizam kao zadnja ideologija?

Rječnička definicija scijentizma je: ideologija koja izdiže znanost iznad ostalih tumačenja života; izdizanje prirodnih nad društvenim znanostima; … pretjerano povjerenje u metode prirodne znanosti koje se primjenjuju u svim područjima istraživanja (npr. u filozofiji, društvenim i humanističkim znanostima)… Scijentizam je osobito bio raširen u XIX. st., kada je isticao vjeru u napredak znanosti i postizanje […]