Platonova biopolitika: grad bez erosa?

A bio sam jednom s pjesnikom Sofoklom kad ga je netko zapitao: „Kako si, Sofoklo, obzirom na ljubavni žar? Još možeš sa ženom biti?” A on reče: „Ne govori, čovječe, s najvećim veseljem tomu utekoh kao od kakva bijesna i divljega gospodara.” I tada mi se učini, da je Sofoklo to lijepo rekao, a i […]

je li Platonova crta podijeljena po zlatnom rezu? (ulomak iz Scott Olsen, The Indefinite Dyad and the Golden Section)

Platon, poput neke sokratske primalje, postavlja probleme i zagonetke svojim čitateljima, na sličan način kako je to činio u Akademiji, pažljivo skrivajući najtajniji pitagorejski nauk u svojim pisanim dijalozima. To je činio za one koji su u svjetlu naznaka koje pruža sposobni za „abdukciju“ rješenja. Ovdje ću pokušati raskriti narav Platonovog drugog počela, znanog kao […]

zlatni rez: kako se ja odnosim spram drugoga, tako se cjelina odnosi spram mene?

Za dužinu se kaže da je podijeljena u krajnji i srednji omjer, kada kao što je cijela prema većem dijelu, tako je veći dio prema manjemu. (Euklid, Elementi I–IV, prevela Maja Hudoletnjak Grgić, Kruzak, Zagreb 1999., VI, def. 3, str. 185.) Taj se omjer danas općepoznato naziva zlatnim rezom i možemo ga zapisati kao a:b=(a+b):a. […]

Platon i pitagorejci na Jadranu? (uz članke M. Kukoča i J. Jeličić Radonić)

Do razdoblja opće pismenosti najčitanija knjiga našega naroda, kojega naziva slovinskim, (h)rvatskim ili iliričkim imenom, bila je Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića iz 1756. Najranija godina s početka naše povijesti koja se u njoj spominje bila je ova: Na 3522. po stvorenju svita Farani Dalmatini naseliše otok Vis. Danas ne samo da „stvorenje […]

svi se ljudi rađaju kao aristotelovci ili platonisti?

Kažu da se svi ljudi rađaju kao aristotelovci ili platonisti. To je isto kao da se kaže da nema apstraktne rasprave koja, u jednom času, ne bi bila polemika Aristotela i Platona; diljem stoljeća i zemljopisnih širina mijenjaju se imena, narječja, lica, ali ne i vječni antagonisti. (J. L . Borges, Deutsches Requiem) Možda i […]

Amerika, Rusija i duhovni poziv Europe?

Slavni Heideggerov navod od prije skoro cijelog stoljeća kazuje o Europi koja se nalazi u škarama između Rusije i Amerike, koje su metafizički isto, naime s obzirom na njihov svjetski značaj i odnos spram duha. Taj je odnos nadiranje nečeg takvog što napadajući razara svaki rang i svako svjetski duhovno te ih proglašava lažju. To […]

kakav sam ja to antikomunist?

Komunizam je: Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Također politički pokret koji obuhvaća ukupnost komunističkih partija, organizacija i skupina u svijetu, odnosno politički sustav totalitarne jednostranačke vlasti. (enciklopedija.hr) Radi se, dakle, o dva značenja. S obzirom na ovo drugo značenje riječi komunizam – „politički sustav […]

zašto je definicija znanja trodijelna?

Definicija znanja kao opravdanog istinitog vjerovanja odbačena je već u dijalogu u kojemu je prvi put navedena, Platonovom Teetetu (201d), samo nekoliko stranica kasnije. U suvremeno doba slavni su Gettierovi protuprimjeri namjeravali opovrgnuti je, a po čini se većinskom mišljenju u tome i uspjeli; ipak izgleda da je to samo doprinijelo njenoj općepoznatosti budući da […]

čovjek je ono biće koje umije lagati? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvadesetčetvrti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Vidljiva priroda pokazala se, pa i u suvremenoj nam fizici, ne kao „sama stvar“ nego kao slika nečega bitno neslikovnog, osjetilno nedohvatljivog, što Cipra u svome dijalogu s Parmenidom naziva Sfaira. U tome je smislu vidljiva priroda pri-vid Sfaire, njen „osjetilni sjaj“.   Međutim Platon nas […]

filozofi, intelektualci, redikuli?

[P]ravi filosofi … se jednima čine posve bezvrijedni a drugima dostojni svake počasti. Pojavljuju se [fantazesthai] pak jedanput kao državnici, drugi put kao sofisti, a katkada mogu u nekoga stvoriti utisak kao da su posve obuzeti mahnitošću. (Platon, Sofist, 216c) Pita li se točnije što popularno mnijenje, koje je uvijek afektivno raspoloženo spram filosofa [na […]