Rječnička definicija scijentizma je: ideologija koja izdiže znanost iznad ostalih tumačenja života; izdizanje prirodnih nad društvenim znanostima; … pretjerano povjerenje u metode prirodne znanosti koje se primjenjuju u svim područjima istraživanja (npr. u filozofiji, društvenim i humanističkim znanostima)… Scijentizam je osobito bio raširen u XIX. st., kada je isticao vjeru u napredak znanosti i postizanje […]
Mada je pripovijedanje priča uvjet razumljivosti sebe i svijeta, znanost se od početka Novog vijeka pojavljuje kao znanje koje je suprotstavljeno pripovjednom znanju. ”Znanost je od početka u sukobu s naracijama. Prema njezinim mjerilima većinu ih možemo razotkriti kao bajke.” Ipak, smisao znanosti ne može se odrediti znanstveno: ”Znanstveno znanje može znati i priopćiti da je pravo znanje samo ako pribjegne drugome znanju, priči, koja je za njega neznanje.” Bez neke izvan-znanstvene meta-naracije, ”velike pripovijesti”, znanost ne može legitimirati samu sebe.
Suprotstavljajući se na svome početku srednjovjekovnom aristotelizmu, novovjekovna znanost je isključila dotad uobičajena svrhovita objašnjenja prirodnih pojava (tipa ”to se događa da bi…”) koja svršavaju u Bogu, krajnjoj svrsi svega. Ukoliko je svrhovitost inače temeljna značajka naših pripovjednih opisa, znanost je tom metodskom (dakle apriornom) zabranom postala vrlo osobit način objašnjavanja. Taj se razdvoj istinitosti od svrhovitosti […]
Ali čemu uvoditi neku novu znanost nazvanu fenomenologija kad već postoji uspostavljena znanost, naime psihologija, koja objašnjava duševni život ljudi i životinja? (Dan Zahavi) Doista, zašto ne očekivati sve odgovore od prirodnih znanosti, uključujući u njih psihologiju (u onoj mjeri u kojoj primjenjuje prirodoznanstvene metode)? Osobito danas kad nam znanstveni i tehnološki razvoj omogućuje tako […]
nagovor na filosofiju 