philosophia perennis kao filosofska vjera? (ulomci iz Karl Jaspers, Filozofska vjera)

– Nigdje nikada philosophia perennis nije dosegnuta, pa ipak takva filosofija uvijek postoji u ideji filosofijskoga mišljenja i u općoj slici istine filosofije shvaćene kao njezina povijest, stare više od tri tisuće godina, koja postaje jedno jedinstveno razdoblje.

– Zapravo postoji samo razjašnjenje sveobuhvatnog; to razjašnjenje nikada nije dovršeno.

– Stoga nijedna smislena filosofija ne može biti u sebi zatvoren sistem ideja.

– Tri tisuće godina povijesti filosofije očituje se kao jedna jedinstvena sadašnjost. Mnogostrukost vidova koje je izgradila filosofijska misao kriju u sebi jednu istinu. Hegel je prvi nastojao da shvati jedinstvo toga mišljenja, ali je to učinio tako da je sve što je bilo ranije za njega postalo tek prethodnim stupnjem i djelomičnom istinom u odnosu prema njegovoj vlastitoj filosofiji. Nama je, međutim, važno da savršenstvo koje filosofija dosegne u svekom pojedinom razdoblju usvojimo tako da ostanemo u stalno obnavljanoj vezi s velikim pojavama prošlosti, ne kao s nadmašenim, nego kao sa suvremenim tvorevinama.

jaspers1883_z

Karl Jaspers (1883.-1969.)

– Samo onda kad je sva filosofija suvremena, ona spoznaje svoju sadašnju bit kao pojavu iskona, spoznajući neminovnost univerzalne predaje… Tada u vremenskom prijelazu spoznaje suvremenost i istovremenost bitne istine philosophiae perennis koja svakom vremenu gasi vremenitost.

– Jedino putem filosofske vjere koja se uvijek vraća prvotnome izvoru, koja sebe prepoznaje u drugome, može se pronaći put kroz zbrku stranputica u povijesti filosofije sve do istine koja je u njoj osvanula.

– Filosofska vjera je dijalog s tom tradicijom.

– Danas je filosofija jedino utočište za one koji, pri punoj svijesti, nisu okućeni religijom… Neskućeni pojedinac našoj epohi daje njenu fizionomiju.

– Lišen svoje vjere gubitkom vlastite religije čovjek revno posvećuje ustrajno mišljenje prirodi svoga vlastitog bića… Razotkriveno božanstvo o kojemu sve ovisi više nije prvo; a nije ni svijet koji postoji oko nas; ono što dolazi prvo jest čovjek. No on sebe ne može prihvatiti kao biće, nego se nastoji transcendirati.

– Dokazani bog nije bog.

– Istina koju mogu dokazati stoji izvan mene; ona je općevaljana, nepovijesna, bezvremena, ali ne i apsolutna. Istina kroz koju ja živim stoji samo ako ja postajem istovjetan s njom. Ona je povijesna u formi; kao kakva objektivna izjava ona nije općevaljana, ali jest apsolutna.

ulomci iz: Čedomil Veljačić, Philosophia perennis II, Zagreb 2004., str. 22., 43. – 44., preveo: Goran Kardaš, izvornik: Karl Jaspers, Der philosophische Glaube (1949.)

(ulomak najprije objavljen na forum.hr: filozofijska vjera, te potom na prvom izdanju bloga: philosophia perennis?)

Oglasi

Jedna misao o “philosophia perennis kao filosofska vjera? (ulomci iz Karl Jaspers, Filozofska vjera)

  1. Mislim da nije problem samo u tome da li nam je sveobuhvatna filozofija u ovih 3000 godina mišljenja otkrivena (jednom ili u više navrata, u svakom ozbiljnom promišljanju, ili samo nekim – ostavimo to otvorenim). Problem je također udešenosti i oštrine našeg sluha da je čujemo, pogleda da je sagledamo. Naš pogled i naš sluh (ne mislim na puko osjetilno gledanje i slušanje), su često krivo podešeni i tupi. Zadatak je filozofije ne samo da nam otkrije filozofiju perenis, već da nam kroz vježbu mišljenja pomogne da to mišljenje prema njoj podesimo. A prije svega, da ga izoštrimo, da ne bismo čuli i vidjeli što smo mi sami (ili neko drugi za nas) htjeli. Onaj tko hoće do filozofije perenis (ne do dokazivanja već do iskustva istine) mora biti spreman na mnoga razočaranja. O ovome si Davore, jednom na ovom blogu u jednom komentaru prekrasno pisao:

    “Stanje tabula rasa je neka fikcija – koliko god idemo unatrag u vlastitu prošlost ili ljudsku prošlost, uvijek postoje stanovite koncepcije. I svaka nova koncepcija nastaje u iskustvu opovrgavanja prethodne (koja tek tim opovrgavanjem postaje miskoncepcija). Stoga tek u krizi (krisis je i osnova riječi kritika), kad očekivanja budu iznevjerena, izniče novo poimanje. I ovdje je ”borba otac svih stvari”.
    Grčka riječ za istinu je aletheia. Lethe je skrivenost, zaborav, a doslovan prijevod riječi a-letheia je ne-skrivenost, od-krivenost, ne-zaborav. No, ako je istina neskrivenost, što je to što skriva? Očekivanja očaravaju. A onaj tko je očaran, ne vidi istinu, nego samo to što ga očarava. Pa bi se ono a-letheia moglo čitati i kao raz-očaranje, prestanak očaranosti, začaranosti. Utoliko bismo možda mogli (a možda ipak i ne 🙂 ) u svakoj raz-očaranosti vidjeti i nešto pozitivno, odbacivanje onog što nas je zavodilo u pogrešno očekivanje.”

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s