O prvoj zapovijedi svih dužnosti prema samome sebi, Immanuel Kant

Cahiers du Vertebrata

   Ona glasi: spoznaj (istraži, dokuči) samoga sebe,  ne s obzirom na svoje tjelesno savršenstvo (sposobnost ili nesposobnost za svakojake svrhe, proizvoljne ili pak one koje su ti određene), nego s obzirom na ono moralno, prema svojoj dužnosti – svojem srcu – prema tome je li ono dobro ili zlo, je li izvor tvojih postupaka čist ili nečist i prema tome što se njemu samome može pripisati, bilo kao iskonski pripadno čovjekovoj supstanciji  ili kao izvedeno (stečeno ili poprimljeno), i što može pripadati moralnom stanju.

    Moralna samospoznaja koja teži za tim da prodre u teže dokučive dubine (ponor) srca početak je svekolike ljudske mudrosti. Jer za potonju, koja se sastoji u suglasju volje nekog bića s krajnjom svrhom, potrebno je da se u čovjeka najprije uklone unutrašnje zapreke (zla volja što se u njemu ugnijezdila), a zatim da se u njemu razvije neizgubivo prirodno svojstvo dobre volje…

View original post još 157 riječi

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s