kvalije?

Koliko stvarno znate o tome što se događa u tuđim umovima? Očito je da opažate samo tijela drugih stvorenja, uključujući ljude. Gledate što rade, slušate ono što govore i druge zvukove koje proizvode, i vidite kako reagiraju na svoju okolinu – koje ih stvari privlače i koje ih odbijaju, što jedu i tako dalje. Isto tako možete otvoriti druga stvorenja i vidjeti njihovu fizičku unutrašnjost te možda usporediti njihovu anatomiju s vašom. Ali ništa od toga neće vam pružiti neposredan uvid u njihova iskustva, misli i osjećaje. Jedino iskustvo koje zbilja možete imati jest vaše vlastito: što god vjerovali o mentalnom životu drugih, to je na osnovi promatranja njihove fizičke konstrukcije i ponašanja.

Uzmimo jednostavan primjer: vi i vaš prijatelj jedete sladoled od čokolade – kako znate da sladoled i njemu ima isti okus kao i vama? … Izgleda da nema načina kako se dva iskustva okusa mogu neposredno usporediti. … Nije li isto tako u skladu sa svim svjedočanstvom što ga imate da čokolada za njega ima okus koji vanilija ima za vas i obrnuto? Isto se pitanje može postaviti i o drugim vrstama iskustva. Kako znate da crvene stvari vašem prijatelju ne izgledaju onako kako vama izgledaju žute? …

[Ako] ste se pozvali na pretpostavku da iskustva okusa i boja kod svih ljudi stoje u uniformnoj korelaciji s određenim fizičkim stimulacijama osjetilnih organa… – sve što možete opaziti jest korelacija u vašem vlastitom iskustvu. …

Ako se ova vrsta argumentacije protegne dovoljno daleko, onda ćemo od blagog i bezopasnog skepticizma …: kako znate da on, kad nešto stavi u usta, uopće ima iskustvo koje biste nazvali okus? …

Jedini primjer korelacije uma, ponašanja, anatomije i fizičkih okolnosti koji ste ikada imali prilike neposredno upoznati jeste vi sami. Čak i kad drugi ljudi i životinje uopće ne bi imali iskustva, nikakvog unutrašnjeg života, već kad bi bili samo složeni biološki strojevi, izgledali bi vam isto kao što vam i sada izgledaju. Dakle, kako znate da oni nisu nešto takvo? Kako znate da bića oko vas nisu roboti bez uma? Nikada niste zavirili u njihove umove – jer ne možete… Možda vaši rođaci, susjedi, vaš pas i mačka nemaju nikakvih unutrašnjih iskustava. Ako nemaju, nemate načina na koji biste mogli ustanoviti da nemaju.  …

Obično vjerujemo da su druga ljudska bića svjesna i skoro svatko vjeruje da su svjesni i ostali sisavci i ptice. Ali ljudi se ne slažu oko toga jesu li svjesne ribe ili insekti, crvi i meduze. Još je upitnije da li svjesna iskustva imaju jednostanični organizmi kao amebe i parameciji, iako takva stvorenja očito reagiraju na podražaje različitih vrsta. Većina ljudi vjeruje da biljke nisu svjesne, a skoro nitko ne vjeruje da je svjesno kamenje, papirnate maramice, automobili, planinska jezera ili cigarete. Uzmimo još jedan biološki primjer: većina bi nas, ako bismo razmišljali o tome, rekla da pojedine stanice od kojih su sastavljena naša tijela nemaju nikakva svjesna iskustva. …

A što je s kompjuterima? Pretpostavimo da su kompjuteri toliko razvijeni da mogu nadzirati robote koji izvana izgledaju kao psi, koji reagiraju na okolinu kao i psi i koji se u svemu ponašaju baš kao i psi, iako su iznutra samo hrpa žica i silikonskih čipova? Imamo li ikakvog načina da utvrdimo jesu li takvi strojevi svjesni? …

Na osnovi čega mislimo da ikakva iskustva mogu imati samo ona bića koje se barem u nekoj mjeri ponašaju poput nas i koja imaju opažljivu fizičku strukturu otprilike kao i mi? Možda stabla osjećaju stvari sasvim različito od nas, ali mi nemamo načina da to otkrijemo jer nemamo načina da otkrijemo korelacije između iskustava i opažljivih manifestacija, u ovom slučaju fizičkih stanja. Takve korelacije mogli bismo otkriti samo kad bismo mogli istovremeno promatrati i iskustva i vanjske manifestacije; ali nema načina na koji bismo iskustva mogli promatrati neposredno, osim svojih vlastitih.  … Gledajući unutrašnjost stabla ne možete reći da stablo nema iskustva, isto kao što gledajući unutrašnjost crva ne možete reći da crv ima iskustvo. (Thomas Nagel)

Mary je sjajna znanstvenica prisiljena, iz kojeg god razloga, istraživati svijet iz crno bijele sobe posredstvom crno-bijelog monitora. Specijalist je za neurofiziologiju vida i dobiva, zamislimo tako, sve fizičke informacije koje postoje o tome što se događa kad vidimo zrele rajčice, ili nebo, i koristi pojmove poput “crveno”, “plavo”, i tome slično. Otkrije, na primjer, točno koja kombinacija valnih duljina s neba podražava mrežnicu, i točno kako to preko središnjeg živčanog sustava proizvodi stezanje glasnih žica i puhanje zraka iz pluća, ishod čega je izgovaranje rečenice “Nebo je plavo”. … Što će se dogoditi kad Mary napusti svoju crno-bijelu sobu ili dobije monitor u boji? Hoće li doznati nešto ili neće? Čini se naprosto očitim da će time naučiti nešto o svijetu i našem vizualnom iskustvu svijeta. Ali, tad je neizbježno da je njeno prethodno znanje bilo nepotpuno. No, imala je sve fizikalne informacije. Dakle, ima još nečega za doznati, i fizikalizam je pogrešan. (Frank Jackson)

Usporedi: Što fizika ne može znati?

 


Literatura:

  1. Thomas Nagel, Što sve to znači, 2002., str. 15.-21., preveo: Boran Berčić, izvornik: Thomas Nagel, What Does It All Mean (1987.)
  2. navod iz James Robert Brown, The Laboratory of the Mind str. 57., 58., preveo: ja, izvornik: Frank Jackson, ”Epiphenomenal Qualia” (1982.)
Oglasi

Jedna misao o “kvalije?

  1. Ima još jedna caka u kontekstu problematike, a to je tzv. višestruka ostvarivost, koja ustvari – na hegelijanskoj liniji – označava esenciju, odnosno pojam kao sintezu esencije i egzistencije. Uzmimo na primjer neku pjesmu, recimo: Beethoven – 6th Symphony. Fizikalni redukcionizam ne može “objasniti” tu pjesmu, iako je može fizički opisati. Ona se može “višestruko ostvarivati” na CD-u, na radiju, na računalu u obliku višestrukih formata (VAW, MP3, MP4, flac); mogu postojati razne verzije te pjesme od raznih izvođača, a da je ipak prepoznajemo kao tu određenu pjesmu; ona ne ovisi o određenoj materijalnoj podlozi, iako se ne može ostvariti bez neke od tih podloga. Ona ne ovisi čak ni o zvuku kao materijalnoj podlozi, jer je možeš pjevati u sebi. Ona nije materijalni entitet, nego “ideja” ili pojam; ima dakle, taj eidetički (“Idea-like”) karakter. Ona se može rastaviti na komponente i pojave, ali one ne objašnjavaju ništa, nisu za nju bitne, ono što je bitno je ta pjesma kao “cjelina”, kao pojam ili ideja. Isto je sa svim oblicima duha, od individualne samosvijesti, preko umjetnosti, filozofskih ideja, ili društvenih institucija. Prema, tome šah mat za fizikalizam 😀

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s