gdje je mišljenje? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Prividna smrt u mišljenju)

O filosofu Sokratu očuvao se niz anegdota i karakternih opisa čiji zajednički imenitelj je u znakovitom opažanju: upućuje na ekscesivnu socijalnu čudnovatost mišljenja – ako već nije bolje govoriti o asocijalnoj čudnovatosti. Svjedočenja o njemu govore da je imao naviku ”utonuti” u svoje misli – kao da je pri mišljenju posrijedi nekakav trans ili opsesivni dnevni san. Vješto je znao ”svoj duh”, kako čitamo kod Ksenofonta, ”usmjeriti na sebe sama”, tako da bi prekinuo kontakt sa svojim okolnim svijetom i ”oglušio se i na najizričitije obraćanje”. Na jednom vojnom taborovanju, na koji su ga kao građanina Atene pozvali na podlozi vojničke obaveze, navodno je jednom dvadeset i četiri sata nepomično stajao na istom mjestu i pritom se posvećivao unutarnjoj djelatnosti koju je okolni svijet osjećao kao smiješnu, no ipak zaprepašćujuću, možda čak numinoznu. I Platon je ponešto pridonio legendi o apsencijama svojega učitelja – recimo na početku Simpozija, kada Sokrata prekasno pušta na gozbu, budući da se ovaj zaustavio pod lukom ulaznih vrata susjedne kuće i tu se posvetio jednoj od svojih znanih misaonih epizoda. Kada se naposljetku pridružio prijateljskom društvu unaokolo postavljenom u Agatonovoj kući, mladi pjesnik ovako pozva zaostalog da legne kod njega:

Sokrate, legni uza me da se i te mudrosti naužijem koja ti je pristupila u predvorju. Ta očito je da si je se domogao i da je čvrsto držiš; inače se i ne bi okanio.

A Sokrat je sjeo i rekao:

Dobro bi bilo, Agatone, kad bi mudrost bila takva da se prelijeva iz punijega od nas u praznijega kad se dotičemo jedan drugoga, onako kako se voda u čašama kroz vunu prelijeva iz punije u prazniju.

U scenama kao što je ova doznajemo nešto bitno o ”prirodi” mišljenja. Naime, dok antički svjedoci niti jednom riječju ne spominju sadržaje Sokratovih zadubljenosti, pri stanjima njegove ”odsutnosti” ipak svi poštuju čudnovatost koju nije moguće odvojiti od stvari mišljenja. Misli očito oblikuju tako tijesnu koheziju da porobljuju svijest mislećeg i kidaju njegovu vezu sa zamjećivanjem okolnosti. To očito znači: kod zbiljskog mišljenja misli tješnje pripadaju svojim su-mislima nego mislilac svojem okolnom svijetu. Tko doživi to iskustvo in actu, taj je iskorijenjen iz svakidašnje sraslosti s okolnostima i do kraja ga apsorbiraju ”interne” operacije. Otkriće tog novog tipa nepropusnosti podudara se s prazasnivanjem (Urstiftung) ”duhovnog” kao prostora dotad neznanih nužnosti i koherencija. Nijedan običan čovjek ne priznaje da moraš reći B ako si rekao A. Samo mislioce posvema preuzima jasna neizbježnost s kojom iz nekog A slijedi B – pa makar zato svijet propao. Mišljenje stvara umjetni autizam koji mislećeg izolira i udaljava u poseban svijet prema nužnosti povezanih predstava.

Taj uznemirujući fenomen već antički komentatori nisu znali objasniti drukčije nego tako što su posegnuli za mitom o dijalogu duše s demonom – Sokrat je sam sebi pomogao s tom pučkom religioznom fikcijom da bi objasnio svoje ekskurse u drugo stanje. U terminologiji Niklasa Luhmanna takvo odmicanje (Entrücktsein) u unutarnje djelovanje označili bismo kao neopazivo opažanje i time ga postavili u analognu povezanost sa snom što ga, kako je znano, proživljava samo onaj tko sanja. Sokrat je za svoju mudrost priznavao da je ”nekakva neznatna i sumnjiva, nalik snu”.

Opažamo li mudraca u jednoj od njegovih odsutnosti, tada smo svjedoci izgubljenosti posebne vrste. Ne znamo što se događa u njemu: sluša glasove, gleda slike, suočava se s demonskom prezencijom ili čak doživljuje nekakvu božju ožarenost? Nesumnjivo je dakako da tiho stoji pred nama i da je daleko odmakao. No svejedno rado priznajemo da je to nešto drugo nego obično zastajkivanje (Herumsteherei). Prije bismo rekli da je riječ o stavu u položaju mirno zbog apela koji njega, mislećeg, nosi s posve neodređenog mjesta drugdje. Sokrat je doista na unutarnjem putovanju. U određenom smislu možemo ga smatrati emigrantom, izumiteljem sublimnog iseljavanja. Tko misli kako su mislili rani filosofi, taj je na godišnjem odmoru s onu stranu zajedničkog svijeta, odselio je u suprotan svijet što ga je platonska metafizika jednostavno tumačila kao preko-svijet (Überwelt), istinski svijet, gotovo čak kao domovinu boljeg dijela naše duše.

To iskustvo ne ruši samo popularnu sliku svijeta, nego i razbija socijalne solidarnosti u koje se uživljavamo. Zajedničkim nastojanjem oko ”istinskog svijeta” može se među mislećim oblikovati zajedništvo drugog reda, koje se zasniva na logičnim doživljajima što ih oni međusobno dijele i na savezništvu pri traženju istine. Tradicionalne obiteljske, etničke i gradske solidarnosti tu više ništa ne znače. Što se tiče socijalnih posljedica te duhovne secesije, one se manifestiraju u dramatičnoj spoznaji da svako više razvijeno društvo mora računati s postojanjem usporednih društava mislećih. Već više od dvije tisuće godina je maleni, ali nipošto nebitan dio populacije naše hemisfere u mislima vazda negdje drugdje. Akademije, školske zgrade, samostani, crkveni objekti i solitudi su arhitektonska artikulacija toga drugdje.  …

Kako tumačiti ono biti drugdje mislećih, ako ga ne želimo više opisivati kao logičko uzašašće na nebo ili akademsko iseljenje? Kako u budućnosti ustanovljavati intelektualne solidarne zajednice koje ne bi neizbježno značile prijelom s prvim društvom? Da li bi se mogla moderna društva, kako se od nedavno može često čuti, uistinu preobraziti u ”društva znanja” u kojima bi opozicija između obrazovanih i neobrazovanih izgubila svoju staru oštrinu?


cijeli ulomak (2300 riječi) objavljen na Filozofskom magazinuPeter Sloterdijk: Prividna smrt u mišljenju

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s