Vaga i tijek
Staza i rijek
U jednom se hodu slažu
Idi i kupi
Grešku i upit
Duž puta tvog kad se kažu
Martin Heidegger (1889.-1976.)
———————-
Kad jutarnje svjetlo mirno preko brda raste…
Pomračenje svijeta nikad ne doseže svjetlost bitka.
Mi dolazimo za bogove prekasno a prerano za bitak. Njegova započeta pjesan jest čovjek.
Ići prema nekoj zvijezdi, samo to.
Mišljenje je ograničenje na jednu misao koja jednom kao zvijezda na nebu ostaje lebdjeti.
————————
Kad vjetrulja na prozoru kolibe zapjeva buđenjem olujnog vjetra…
Potječe li odvažnost mišljenja iz predmnijevanja bitka, tad uspijeva jezik usuda.
Čim imamo stvar pred očima i u srcu sluh na riječi, posrećuje mišljenje.
Malo ih je dosta iskusno u razlikovanju između učenog predmeta i pomišljene stvari.
Da u mišljenju ima suparnika a ne pukih protivnika povoljnije bi stajalo sa stvari mišljenja.
————————-
Kad ispod raskidanog kišnog neba odjednom sunčani sjaj klizne tamnošću pašnjaka…
Mi nikada ne dolazimo do misli. One dolaze k nama.
To je usudni sat razgovora.
On razvedruje za druževnu svijest. Ova pak ne ističe suprotstavljeno mnjenje, niti podnosi popustljivo odobravanje. Mišljenje tvrdo prianja vjetru stvari.
Iz takve bi druževnosti nekolicina možda mogla postati naučnicima u obrtu mišljenja. Da bi neočekivano netko od njih bio majstorom.
————————-
Kad u kasno proljeće procvjetaju pojedini sunovrati skriveni na livadi a planinska ruža bljesne pod javorom…
Raskoš jednostavnog.
Tek slika čuva lice. Al slika počiva u pjesmi.
Zar bi nekoga tko hoće izbjeći tugu ikad moglo prožeti ohrabrenje?
Bol razdaje svoju ljekovitu snagu gdje je ne slutimo.
———————–
Kad vjetar, brzo se pomičući, gunđa u gredama kolibe a sprema se neugodno vrijeme…
Tri opasnosti prijete mišljenju.
Dobra pa stoga spasonosna opasnost jest susjedstvo pjesnikova pjeva.
Zla pa stoga najprodornija opasnost jest mišljenje samo. Ono mora misliti protiv sebe sama, što tek rijetko uspijeva.
Rđava pa stoga zbrkana opasnost jest filosofiranje.
———————-
Kad se ljetnog dana leptir spusti na cvijet i sklopljenih krila njiše se s njim na vjetru livade…
Svaka ćud duše odjek je na pričinjanje bitka, što ga naše mišljenje sabire u igru svijeta.
U mišljenju postaje svaka stvar sama i spora.
U strpljivosti uspijeva veledušje.
Tko je velik u mišljenju, mora biti velik u bludnji.
———————-
Kad brdski potok u tišini noći priča o tome kako pada preko kamenih gromada…
Ono najstarije od najstarijeg dolazi u naše mišljenje iza nas pa ipak k nama.
Stoga se mišljenje drži došašća bivšega i jest spomen.
Biti star znači: pravodobno se zaustaviti ondje gdje se jedina misao jednog misaonog puta vinula u svoj sklop.
Na korak natrag iz filosofije u mišljenje bitka smijemo se usuditi čim se udomaćimo u podrijetlu mišljenja.
———————-
Kad se u zimskim noćima sniježne vijavice natežu oko kolibe te se jednog jutra krajolik smiri u svojoj zasniježenosti…
Rijek mišljenja smirio bi se u svojoj biti tek postavši nesposoban izreći ono što mora ostati neizgovoreno.
Takva bi nesposobnost dovela mišljenje pred stvar.
Nikada nije govoreno i ni u jednom jeziku rečeno.
Da je oduvijek i odjednom neko mišljenje – čiju bi začuđenost ta htjelo poravnati?
———————–
Kad s obronaka visoke doline, kojom polagano prolaze stada, zvoni i zvoni…
Pjesnička narav mišljenja još je zastrta.
Gdje se pokaže, ona zadugo sliči utopiji nekog polupoetskog razbora.
Ali misaono pjevanje uistinu je topologija bitka.
Ona mu govori mjesto njegove biti.
————————-
Kad večernje svjetlo, izbivši negdje u šumi, zlati debla…
Pjevanje i mišljenje susjedni su izdanci pjesništva.
Oni rastu iz bitka i dopiru u njegovu istinu.
Njihov odnos potiče nas da mislimo ono što Hölderlin pjeva o stablima u šumi:
”I ostaju jedni drugima nepoznati, Dok god stoje, ti susjedni izdanci.”
———————–
Šume logoruju
Potoci se ruše
Stijene tvrde traju
Kiša lije.
Livade čekaju
Studenci izviru
Vjetrovi stanuju
Blagoslov mnije.
Martin Heidegger, Iz iskustva mišljenja. Vaga i tijek, Zagreb 1976., preveo: Zvonimir Mrkonjić
nagovor na filosofiju 
Svatko zna za ovu dvojbu, u nebrojenim se prigodama susreo s njom: prepustiti se tijeku, ili odvagati. Spontanost naspram kontrole. Prihvatiti ono ‘što jest’ ili nastojati za onim ‘što treba biti’.
‘Put o kojem se može govoriti nije pravi put’, kaže kineska mudrost. Ili: putem valja ići, ne o njemu govoriti. Staza za ovog mislioca konačnosti zacijelo znači vlastita, konačna, iskustvena. Empiristi su u pravu, spoznaje se iskustvom; pa ipak, čovjek je ‘životinja koja govori’. Mnogi (možda svatko) imaju i to iskustvo traženja prave riječi. I kad se nađe pogodna riječ, onda onaj osjećaj ‘da, to je to, ta riječ pogađa’. Znamo da riječ istinu može sakriti, ali možda je može i otkriti. Svakako je hoće nekako očuvati.
Heideggeru je govor prvenstveno pjesnički, imenovanje. U pjesmi, u govoru, čuva se iskustvo. Stazom valja ići, iskusiti je, ali nam je i govoriti o iskustvu – jer smo ljudi, ‘životinje koje govore’.
Da su za hod potrebne dvije noge, nije neko otkriće. Smiješno je pitati ‘je li bolje hodati lijevom ili desnom’. Ipak, stalno tako pitamo. Vaga ili tijek? Staza ili rijek? Spontanost ili kontrola? Iskustvo ili mišljenje? Povijesnost ili idealnost? U jednom se hodu slažu.
Kant je to nazivao ‘der Urteilskraft’, sposobnost prosudbe (ili ‘moć suđenja’ ili ‘rasudna snaga’). Sposobnost da se općenito primjeni na pojedinačno/konkretno, i obratno, da se u pojedinačnom/konkretnom vidi ono opće. Pojedinačna vlastita iskušana staza, i rijek koji je uvijek općenit (jer je svaki pojam opći pojam).
Kantova se Kritika moći suđenja bavi pitanjima ljepote (prirodne i umjetničke) i života (biološkog). Čini se da tu ne uspijevamo ni pronaći čvrsto stajalište ni odustati, da nas ono lijepo i ono živo nas navode na hod, istodobno vaganje i prepuštanje tijeku, iskušavanje staze i govorenje/mišljenje o stazi.
Nietzsche je u Rođenju tragedije tu suprotnost ‘vage i tijeka’ vidio kao suprotnost apolonskog i dioniskog. Ali Apolon je bog sklada, bog slaganja. A-pollon znači ne-mnoštvenost, on to ‘jedno’ u kome se ‘slažu’. On je prava mjera, slaganje dioniskog tijeka i sokratske vage; staze (iskustva) i rijeka (logosa).
Put je uvijek ‘tvoj put’, vlastiti put. Njime nam je ići; ali zašto uzeti, pa čak i platiti, i grešku na njemu? To ga čini tvojim, to da platiš za grešku. Bez te greške ne bi bio tvoj, bio bi bilo čiji.
I upit je samo tvoj. Svoja pitanja ne odabiremo iz kataloga vječnih problema; pitanja nalazimo na svom putu.
Zar nije strogo mišljenje ono koje poštujući metodu izbjegava grešku? Methodos ipak ne znači ništa drugo nego put, a put je uvijek samo vlastiti.
Vlastiti put znači upravo to: nema neke metode, dobro utvrđenog puta u mišljenju. Nema asfaltirane autoceste, samo šumski puteljci. Svatko hoda svojim vlastitim nogama, bira, pa i pogrešno, svoje vlastite putove.
((izvorno objavljeno na forum.hr)
Sviđa mi seSviđa mi se
Davore, preuzet ću nešto od ovoga za temu na forumu, koju sam otvorila pod naslovom Pjesničko-filozofski tekstovi. Također, zamolila bih te ako možeš da ti prevedeš ovaj originalno na njemačkom, Heideggerov poetski tekst, jer mi se čini da mu je smisao posve drugačiji od prijevoda (na samom početku ovdje a i drugdje gdje sam našla prevedeno).
Weg und Waage
Steg und Sage
Finden sich in einem Gang.
Geh und frage
Fehl und frage
Deinen einen Pfad entlang
Sviđa mi seLiked by 1 person
Evo doslovnijeg prijevoda (nije moj 🙂 ne znam čiji je ):
Put i vaga
Staza i priča
Zajedno se kreću
Idi i nosi
Griješku i pitanje
Stazom svojom
Kada se rana
Jutarnja svjetlost
Tiho rađa
Nad planinama
Dolazimo
Prekasno za
Bogove
Prerano za
Bitak.
Započeta pjesma
Bitka jeste – čovjek.
Ići prema
Zvijezdi – samo to.
Misliti, znači usredotočiti
Se na misao što će jednom
Mitno stajati, kao zvijezda stajačica, na nebu.
Da u mišljenju ima protivnika – a ne samo suparnika – ono bi bilo u povoljnijem položaju.
http://www.forum.hr/showpost.php?p=1223721&postcount=1
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala 😉 ali ništa ovo, mislila sam da ti daš svoj prijevod. Mislim da npr. ne ide
Idi i nosi, a ni Idi i kupi, nego
Idi i pitaj
a i iza toga da je smisao drugi, primjerice
ako nađeš sebe zupčanikom
(u smislu, jednim kotačićem)
upitaj samo svoj put
(tako nešto)
Pretraživala sam nema gdje nisam ali svugdje je manje-više slično
a ja eto zaintrigirana da nije možda drugačije to mišljeno..
U svakom slučaju, hvala.
:))
Sviđa mi seSviđa mi se
E da, oprosti što ću i opet nešto dodati, zaboravila sam prethodno
drugi stih_:
tkanje i saga (priča)
Sviđa mi seSviđa mi se
Nije moje natucanje njemačkog ni blizu da bih popravljao Mrkonjića, a pjesničko umijeće mi je još dalje od toga. Ali budući da baš danas na ovom blogu ispunjamo želje čitatelja 🙂 evo dvije varijante.
Put i vaga
Most i saga
Ukorak se spoje
Idi i pitaj
Fali i pitaj
Duž staze jedne tvoje
Vaga i staza
Most i kaza
Ukorak se spoje
Idi i išti
Griješi i pitaj
Duž jedne staze tvoje
„Sage“ je „kaža“, ali mi se ne rimuje pa sam stavio „kaza“ 🙂 (vidjeh negdje i tu varijantu). Može i „saga“, ali u njemačkom je to drito iz „sagen“, pa zvuči domače, za razliku od našeg „saga“. „Fehlen“ je „faliti“, i u smislu greške i u smislu nedostatka. Imperativ od „faliti“ je malo čudan, priznajem. Ne znam za ovo tvoje „pitaj svoj put“, jer ima to „entlang“, što jest „duž“. Tako da mi više zvuči u smislu “pitaj duž svog puta” nego “pitaj svoj put”. Općenito kod Heideggera put se oblikuje hodanjem, nije unaprijed zadan.„Steg“ je mostić, recimo u šumi preko potoka. Baš most bi bio „Brücke“. Mislim da je smisao da kao što oni koji su prije nas krčili šumski put ponekad naprave mostić koji onda i nama koristi na našim lutanjima kroz šumu, tako i pjesnici u kažama oblikuju jezik po prvi put, pa ga onda i mi koristimo. Za „put i vagu“ mi se čini da je Mrkonjićev prijevod dobro pogođen, da se radi o vremenu: kad se sagleda u cjelini ono predstavlja neki kontinuum („put“, „tijek“), ali svaki trenutak, svaka točka, je vaganje, odluka. Pa to dvoje, kontinuitet/pravac i odluka/točka „u jednom se hodu slažu“.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala ti. Sviđa mi se prijevod a i objašnjenje
ja bih samo malko izmijenila onu prvu verziju, pa da bude
Put i vaga
Most i saga
Ukorak se spoje
Idi i pitaj
Griješi i pitaj
Duž staze jedne tvoje
Puno hvala za trud
a i sreća da je danas dan kad se ispunjavaju želje čitatelja. 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person