sport i masa? (ulomak iz Karl Jaspers, Duhovna situacija vremena)

Sport kao masovna pojava, organiziran u svrhu prinude na propise igre, umije odagnati nagone koji bi inače postali opasnima za aparat. Ispunjujući slobodno vrijeme, sport pridonosi smirenju masa. Volja za vitalnošću kao kretanjem na zraku i suncu želi takvo uživanje opstanka u društvu; nema kontemplativna odnosa spram prirode kao šifre i dokida se  strašna usamljenost. Borbenost zahtijeva najveću spretnost, kako bi se u konkurenciji osjetila nadmoćnost; za nju sve postaje rekord. Ona traži javnost zajedništva, potrebni su joj ocjena i odobravanje. U pravilima igre nalazi se oblik, koji odgaja za to da i u pravoj borbi budu poštovana pravila igre, što olakšava tijek društvenog opstanka.

Ono što je masi uskraćeno, što stoga ne želi sama za sebe, ali čemu se divi kao junaštvu koje zapravo zahtijeva od sebe, to prikazuju odvažni pothvati pojedinaca. Kao planinari, plivači, zrakoplovci i boksači oni stavljaju svoj život na kocku. Oni su i žrtve, gledajući koje se masa oduševljava, plaši i zadovoljava, a poticaj su i tajnim nadama u možebitno vlastito postignuće iznimnoga.

KarlJaspers

Karl Jaspers (1883.-1969.)

Tu pak možda ima udjela i nešto što je masa tražila već u antičkom Rimu, gledajući borbene priredbe: užitak u opasnosti i uništenje pojedincu osobno udaljena čovjeka. Kao u zanosu za opasne sportske pothvate divljaštvo mase prazni se i čitanjem kriminalističkih romana, grozničavim zanimanjem za izvješća sa sudskih postupaka, sklonošću za nešto ludo, primitivno, za nešto što se ne da prozreti. U jasnoći racionalna opstanka, gdje je sve poznato ili pouzdano moguće da postane poznato, gdje prestaje usud i ostaje tek slučaj, gdje cjelina unatoč svekolikoj djelatnosti postaje bezgranično dosadnom i apsolutno lišenom tajnovitosti, tu čovjek, ako više ne vjeruje da on sam ima neki usud što ga vezuje uz tamu, biva privučen ekscentričnim mogućnostima, koje su barem naizgled privlačne. Aparat skrbi za njegovo zadovoljstvo.

To što nastaje iz sporta pomoću takvih masovnih nagona pojavu modernoga čovjeka u sportu ipak nikako ne čini pojmljivom. Onkraj sportskog pogona i njegove organizacije u kojoj čovjek, prisilno svrstan u radne mehanizme, zapravo traži neki ekvivalent neposredna vlastitog opstanka, u tom se pokretu ipak osjeća nešto veličanstveno. Sport nije tek igra i rekord, nego i neka vrsta uzleta i pribiranja. …

Sport današnjeg čovjeka uspoređuje se, dakako, s onim iz antičkih vremena. Onomad je on bio kao neka neizravna objava iznimnoga čovjeka o svom božanskom porijeklu – o tome više nije riječ. No i današnji se ljudi žele nekako predstaviti i sport postaje svjetonazorom; čovjek se opire grčenju i želio bi nešto, ali tome nedostaje supstancija koja bi se odnosila na transcendentno. Svejedno tu postoji – mada kao nešto što se nije htjelo, i kao zajedništvo bez sadržaja – onaj polet, prirodnost impulsa, što djeluje kao prkos okamenjenoj sadašnjici. Ljudsko tijelo stvara svoje pravo u vremenu u kojemu aparat čovjekom nemilosrdno uništava čovjeka.

ulomak iz Karl Jaspers, Duhovna situacija vremena, Zagreb 1998., str.67.-68., prevela: Vera Čičin-Šain, izvornik: Karl Jaspers, Die geistige Situation der Zeit(1930.)

(najprije objavljeno na prvom izdanju bloga: čovjek godine?)

Oglasi

Jedna misao o “sport i masa? (ulomak iz Karl Jaspers, Duhovna situacija vremena)

  1. ”Još se i može shvatiti da se nacija ponosima svojim Betovenima, Volterima, Tolstojima (mada kakve veze ima s tim nacija), ali da se nacija ponosi time što su butine Ivana Cibuljkina zdravije nego butine Hansa Milera – ne čini li vam se, gospodo, da taj ponos više svedoči o nemoći i bolesti nacije nego o Cibuljkinovoj snazi i zdravlju. Ako je Ivan Cibuljkin požnjeo uspeh, jasno je da svako ko tom Ivanu s tako sumnjivim obožavanjem aplaudira, već svojim pljeskanjem na sav glas obelodanjuje svoju ushićenu spremnost da se životnom ulogom zameni sa onim kome aplaudira, i da sve to, što je više tih ljudi koji aplaudiraju, sve većma vodi ka prevratu u javnom mišljenju, pa samim tim i čitavoj naciji, koja će za svoj ideal izabrati Ivana Cibuljkina i poželeti da postane Ivan Cibuljkin, čija će jedina i opštepriznata zasluga biti u tome što ima strašno zdrave butine.” https://izmedju.wordpress.com/2015/12/03/crtica-3-o-obozavanju-sportista/

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s