raznolikost načina bitka? (ulomak iz Rainer Thurnher, Fenomenološka hermeneutika kao angažman)

Jedno od središnjih nastojanja Bitka i vremena sastoji se u tome da se pokaže izvorna raznolikost ustroja bitka, i to nasuprot jednome prosječnom i neodređenom pojmu bitka. … Taj prosječni pojam bitka, koji se na nediferenciran način primjenjuje na biće različitih regija i time ga iskrivljuje u njegovoj biti, orijentira se pretežito prema nerazjašnjenu smislu stvarne predručnosti. Pitanje bitka stoga mora najprije krenuti odatle i suprotno tome niveliranom shvaćanju bitka pojasniti ”regionalnu raznolikost bitka”.

Tako je Heideggeru stalo da na putu analize našeg prethodnog shvaćanja bitka fenomenologijski pokaže kako bitak ne znači samo predručnost /Vorhandenheit/, nego također uključuje: priručnost /Zuhandenheit/ kao način bitka upotrebnih stvari [naime pribora]; postojanost /Bestand/ kao način bitka matematičkih predmeta; egzistenciju kao način bitka (čovjekova) opstojanja; subitak kao način bitka alter ega [dakle, drugog čovjeka]; život kao način bitka životinje – da spomenemo samo neke od ustroja bitka… (Kao načini bitka koje još valja istražiti navode se način bitka mita, jezika, način bitka umjetnosti i ”svetosti”, onoga daimonion, dakle božanskog.) Trebamo si dakle

uopće približiti problem raznolikosti načina bitka, bez obzira na jedincatost onoga što je samo postojeće.

Pokazivanje tog izvornog bogatstva ustroja bitka na neki način čini bazu na kojoj su tek mogle izrastati sve druge mogućnosti ispitivanja razvijane u Bitku i vremenu, na primjer pitanje o jedinstvu u raznolikosti (dakle, pitanje o vremenu kao univerzalnom horizontu polazeći od kojega se dadu uspoređivati i eksplicirati ti ustroji bitka)…

Najvažniji korak prema shvaćanju pitanja Bitka i vremena sastoji se (dakle) u tome da si u punoj jasnoći raščistimo da biće koje nam je dostupno … s obzirom na strukturu svog bitka nije homogeno…. Postoji raznolikost ustroja bitka; bitak … nije jednoličan, nego pokazuje bogatstvo unutarnje raščlambe. Neka tu misao pojasni nekoliko primjera, čiji izbor nije uvjetovan nikakvom jedinstvenom shemom i stoga je proizvoljan.

Čim govorimo o stvarima kao jedinstvenoj sferi bića, to već znači pojednostavnjenje. Stvari u užem smislu su upotrebne stvari [pribor]. Njima je njihov specifični bitak unaprijed zacrtan iz njihove vlastite primjenjivosti unutar nekog svršno usmjerenog sklopa upućivanja. … Uklopljenost upotrebnih stvari u neki ”sklop svrhovitosti” Heidegger pojašnjava na jednom primjeru:

Npr. to [nešto] priručno, koje nazivamo čekić, ima svoju svrhu pri zabijanju, ono ima svrhu pri učvršćivanju, a ono opet pri zaštiti od nevremena. Koju svrhu ima nešto priručno, to je svaki put zacrtano iz cjeline svrhovitosti. …

Ali osim upotrebnih stvari susrećemo i ‘stvari’ koje očevidno nisu uklopljene u takav sklop upućivanja nekog ”radi čega”. Uzmimo kao primjere kamen koji leži na putu i prsten koji netko nosi na prstu. Iako se te ”stvari” podudaraju u tome što ne služe nikakvu svrhovitu rukovanju, one ipak nisu od iste vrste bitka. Tu se opet otvaraju druga motrišta diferenciranja ustroja bitka: kamen koji leži kraj puta samo je predručan. U svojoj vrsti bitka čiste predručnosti on je granični slučaj onoga što susrećemo u svijetu zbog toga što je određen upravo negativnim momentom da ne stoji ni u kakvom neposrednom odnosu prema ikojem od značenjskih sklopova otvorenih našom egzistencijom: on nas se ne tiče, ravnodušni smo prema njemu. Sasvim je drugačije s prstenom. On nešto znači onome tko ga nosi. Zaboljelo bi ga da ga izgubi, i to ne toliko zbog materijalne vrijednosti nego zbog priče koje je s njime povezana. Prsten je na neki način uključen u tkanje sjećanja, upućuje polazeći od sebe na bližnjega koji je taj prsten prije nosio ili je s njime taj prsten razmijenjen.

Navedeni primjeri – i to svaki za sebe na različit način – već su nas uputili na daljnju osebujnu sferu bitka: na čovjeka. Samog čovjeka u njegovu punom bitku naprosto se više ne može poimati kao nešto što tek susrećemo unutar nekog svijeta. Drugog čovjeka susrećemo zapravo kao onoga tko također ima svijet, tko se isto tako kreće u značenjskim odnosima koje je dokučio, tko sam egzistira u nekom razumljenju bitka. Koliko god očekivali neko temeljno slaganje…, ipak uvijek računamo i s mogućnosti nesporazuma, tj. s mogućnosti da se njegova matrica primarnih značenja ne podudara s našom. Stoga možemo reći: drugog čovjeka razumijevamo u njegovom bitku tako da mu unaprijed dajemo slobodan prostor njegova samoodređenja i time mu priznajemo autentično razvijanje odnosa prema svijetu.

S ovim egzemplarnim argumentima moralo bi postati jasno da biće s obzirom na strukturu svojeg bitka nije homogeno, nego nam dopušta da razaznamo diferenciranost raščlanjenu po regijama. Osim toga, na navedenim se primjerima pokazuje da čovjek koji razumijeva unaprijed biću daje njegov bitak, polazeći od kojega se ono može pojaviti kao ovakvo ili onakvo, razvijati se u svojoj biti, dakle, može biti. …

Martin Heidegger (1889.-1976.)

Biće je, dakle, po Heideggerovu shvaćanju, sukonstituirano predshvaćanjem ustrojstva bitka, razumljenjem bitka. … Naše svakodnevno ponašanje prema biću je vođeno stanovitim poznavanjem različitih ustroja bitka, npr. predručnosti, priručnosti, eksistencijalnosti, života, postojanja, itd. Ili, drugačije izraženo: u našem razumljenju bitka koje prethodi svakoj filozofijskoj problematici i teorijskom oblikovanju imamo neko ‘znanje’ o raščlanjenosti i unutarnjem bogatstvu bitka. To je ‘znanje’ doduše još predsvjesno. Obično ga ne možemo ni eksplicitno formulirati, dovesti do pojma, niti uopće opravdati njegovu unutarnju mogućnost. To je zadaća koju mora obavljati filozofija. …

Daljnji problem sastoji se u tome što nasuprot tom bogatstvu artikuliranosti bitka, za koju doduše u svom predontologijskom razumijevanju bitka nekako ‘znamo’ na nesvjestan, netematski način (to pokazuje naše ponašanje, koje, do stanovitog stupnja, uvažava diferenciranost bitka), u svijesti najčešće stoji samo neodređena, indiferentna predodžba bitka. … Tako Heidegger konstatira da nam je raznolikost bitka najprije i najčešće iskrivljena, a smisao bitka pojedinih sfera bića zasut, budući da se obično nameće neki specifičan pojam bitka, naime onaj puke predručnosti. Tako je

razumljenje bitka koje na stanovit način obuhvaća sve biće najprije indiferentno; obično sve što na neki način susrećemo kao biće nazivamo bivajućim, a da ne diferenciramo s obzirom na specifične načine bitka. Razumljenje bitka je indiferentno, ali se u svako vrijeme može diferencirati. …

Napetosti između mogućeg bogatstva ustroja bitka i prosječnog pojma bitka odgovara napetost između svojstvenosti i nesvojstvenosti. … Na ovome mjestu mora se s jakim naglaskom upozoriti da je Heideggerovo pitanje bitka po svojoj intenciji itekako više od čisto teorijsko-akademske rasprave. Budući da je prethodno razumljenje bitka konstitutivno za način kojim tumačimo i shvaćamo cijela okružja fenomena, i budući da tumačenje tih okružja fenomena opet povratno utječe na naše ponašanje prema njima, nivelirano i prosječno razumijevanje bitka ujedno znači određeno reguliranje i sužavanje mogućnosti naše egzistencije i našeg ponašanja prema svijetu. Upozoravanje na diferencirano razumijevanje u sebi raščlanjena bitka stoga znači tendenciju ukidanja jednog ”otuđenja” koje se temelji u niveliranu shvaćanju bitka.

ulomak iz Reiner Thurnher, Hermeneutička fenomenologija kao angažman, Zagreb: Matica hrvatska 2004., str. 36.-37., 59.-63., 65.-66., 72.-73, 76.-77., prevela: Darija Domić, izvornik: Reiner Thurnher, članci iz 1993. i 1986.

---

Knjigu se može kupiti u knjižarama ili kod nakladnika: Matica hrvatska