metafizika i etika? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(četvrti zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

Mada se u Metamorfozama metafizike izvorno (1978.) riječ etika jedva i spominje, u kasnijem Predgovoru drugom izdanju iz 1997. stoji zahtjev „svakoj suvremenoj metafizici“ da „bude prije svega etika“, odnosno jedno shvaćanje telosa povijesti metafizike iz koga se može zaključiti da je Marijan Cipra MM vidio kao jedan korak u iščekivajućem približavanju određene „metafizičke etike“. U kasnijoj knjizi Misli o etici (1999.) Cipra izričito naglašava da

za etičko poimanje presudno značenje ima … metafizička pozadina, koja tek bitku etičkoga podaruje moć i sankcije njegova važenja. (svi daljnji navodi su iz te knjige, ako nije drugačije navedeno)

Pritom se ne radi o reduciranju etike na metafiziku nego o tome da metafizika predstavlja jedan važan (nipošto jedini) preduvjet etike: „[S]vako etičko razmišljanje već pretpostavlja predrazumijevanje bitka…“ Utoliko ontologija donekle već i jest praktična disciplina:

[M]ožemo slobodno reći: kakvo shvaćanje bitka neka osoba imade, takav će bitak ostvarivati u svojemu životu i obrnuto, iz onoga što ozbiljuje u svojoj egzistenciji bit će vidljivo kakvo shvaćanje bitka ima ta osoba. Materijalist postupa drugačije od idealista, za realista su stvarne okolnosti njegova opstanka drugačije nego za spiritualista koji u čistom duhu i carstvu duhovnih bića vidi svrhu i željeni cilj vlastitog opstanka.

Zato ono što kaže za Platona vrijedi općenito:

Najdublji praktički motiv čitavog filozofiranja, njegov najozbiljniji motiv uopće, stoga … i nije drugi nego upoznavanje s cjelokupnim bićem – to pantelos on – ali ne zato da bi se o tome naprosto posjedovalo znanje, iz znatiželje kao djeca, nego da bi se u ovom i u onom životu moglo donositi pravilne odluke… (MM, str. 133.)

Nakana MM je utoliko, mada ne eksplicitno, od početka etička. U tom smislu Cipra s odobravanjem navodi Wittgensteina:

Kad bi danas netko napisao (važeću) etiku, to bi značilo da sve druge knjige mogu biti uništene.

Naravno, svjestan je da povratak na neki „intelektualizam u etici“ po kojem „dobro čini i može činiti samo onaj tko zna što je dobro“ nije moguć: „Jer etika osim opisa etičkog fenomena ima biti uvijek i normativna i izražavati se u imperativima“, a oni se ne odnose na spoznaju nego na volju. Etika zahtjeva angažiranje i drugih čovjekovih moći osim spoznajnih: „[V]oluntarizam etičkoga … je primjereniji samome moralnom fenomenu nego što je to bio i ostao intelektualizam.“ (Svakako, ni sama volja nije dovoljna: „Voluntarizam, međutim, još više od intelektualizma uzrokuje krizu u sferi čovjekove moralnosti.“) Kad Cipra neizbježnost kantovskog zahtjeva da suvremena metafizika vodi računa o prvenstvu praktičnog uma, odnosno etike, navodi kao drugi razlog nedovršenosti projekta MM, onda vjerujem da to znači kako se ne možemo nadati da bi bilo koja knjiga, o metafizici, etici ili čemu god, na taj „intelektualistički“ način već ozbiljila etiku – tako ni naslov Ciprine knjige nije naprosto „Etika“ (onako kako mu je naslov jedne druge knjige naprosto Spoznajna teorija), nego je „Misli o etici“.

Ali, mada nije dovoljan uvjet, mišljenje o slobodi i dobru ipak jest nužan preduvjet etičkog odlučivanja a onda i postupanja. Jer:

[E]tika je upravo mogućnost ili sloboda izbora između dobra i zla.

Takvo shvaćanje etike ima izravne ontološke preduvjete:

Ako u temelju svijeta ne leži jedno dobro i sloboda, onda ni čovjek nema motiva da bude slobodan i da čini dobro.

Neki kompatibilizam između determinizma i slobode za Cipru je dakle isključen. „Za materijalizam kao metafizički nazor na svijet sloboda volje, pa prema tome ni uračunljivost ni moralna odgovornost, načelno ne postoje.“ Obje te ontološke pretpostavke etike – da postoji sloboda odabira i da postoji objektivno dobro i zlo – temeljito su se urušile uslijed onog „viđenja bitka“ kakvo je u novom vijeku uspostavljeno prvenstveno u prirodnim znanostima.

Momentano, a to traje već nekoliko stoljeća, bitak se određuje kao biće znanosti, kao znanstvena istina…Bitak je ono što se dade znanstveno mjeriti, brojiti i iskazati matematičkom funkcijom, sve ostalo je nebitak i privid, puko mnijenje.

To shvaćanje da jest samo ono što se u načelu može izmjeriti u podlozi je prirodnoznanstvenog determinizma:

Upravo nas mogućnost i stvarnost prirodne znanosti uči kako je sve događanje u prirodi nužno, jer u suprotnome ne bi bilo moguće znanstveno predviđanje ni tehničko funkcioniranje. Tek je prirodnoznanstveni determinizam najjače ugrozio ideju slobode te se time može onda objasniti činjenica kako u novom vijeku najlošije stoji stvar s etikom te da je golemi uspjeh prirodnih znanosti i tehnike popraćen etičkom katastrofom o kojoj svjedoči posebno 20. stoljeće sa svojim ratovima, logorima, gulazima i općom nesigurnošću i slomom moralnog autoriteta.

Osim što su ugrozile mogućnost slobode odabira, novovjekovne prirodne znanosti, povijesno uspostavljene nasuprot prednovovjekovnoj aristotelovskoj tradiciji, metodski ukidaju bilo kakvu prirodnu svrhovitost: „Posebna je karakteristika novog vijeka gubitak smisla za svrhovitost bića.“ (Temelji ontologije, str. 61.) Iz tog dvostrukog onemogućavanja slobode izbora i objektivne svrhovitosti slijedi „nemogućnost da se u novom vijeku konstituira općevažeća etika.“

Nemogućnost etike u novom vijeku za Cipru je dakle posljedica jedne određene ontologije u podlozi prirodnih znanosti, koja ne dopušta slobodu izbora i objektivno dobro:

Novovjeka znanost načelno je vrijednosno neutralna, ona u načelu mora biti onkraj dobra i zla i oslobođena vrijednosti i vrijednosnih sudova. Taj načelni stav isključuje mogućnost znanstvene etike…

Drugačija ontologija, naime upravo Ciprina iz MM, koja je kroz „shemu bivanja“ vrijeme shvatila ne kao deterministički pravac nego kao razgranato, koja je nužnost prepustila prošlosti, a u sadašnjosti prepoznala mogućnost izbora, te u budućnosti svrhe (zazbiljnost), mogla bi nam otvoriti, barem na razini intelekta, mogućnost jedne etike.

Ali, ako se takvo shvaćanje suprotstavlja prirodnoj znanosti, koja sve više postaje science naprosto i stoga mjera svih stvari, nije li ono pseudoznanstveno? Naravno da je Cipra, unatoč svome perenijalizmu i posljedičnoj naglašenoj nesuvremenosti koja mu „u osnovi onemogućuje živo, djelatno sudjelovanje u bitnim prijeporima, dilemama i raskrižjima današnjega povijesnog trenutka, pa i samo plodotvorno upuštanje u njegovu podrobniju analizu i dijagnozu“ (Damir Barbarić, Pogovor u Temelji ontologije), ipak svjestan činjenice da je prirodna znanost u 20. stoljeću drastično dovela u pitanje determinizam: „ono što je bila apsolutna uzročnost pretvara se u »relacije neodređenosti«.“ (MM, 185.) Dok u MM u tome razvoju ne vidi ništa do podlijeganja neodređenom kaosu svojstvenom materiji, u Mislima o etici prepoznaje da je „kvantna fizika poduprla učenje o slobodi volje jer je već u mikrosvijetu ustanovila određeni indeterminizam“. Međutim izgleda da je ostalo neprepoznato to da kvantna fizika, prema nekim interpretacijama, sama implicira povratak modala mogućnosti, te sadašnjeg trenutka kao „redukcije“ mnoštva budućih mogućnosti u jednu prošlu ostvarenost, što je, kako meni izgleda, posve u suglasnosti sa temeljnom „shemom bivanja“ MM. O tome bi svakako trebalo nešto više reći u nekom od sljedećih nastavaka ovoga niza. Uglavnom, takve interpretacije kvantne mehanike sa razgranatim vremenom uklanjaju jednu od onih dviju nemogućnosti za etiku koje nam je, po Cipri, nametnulo novovjekovno shvaćanje bitka zasnovano na prirodnim znanostima.

Ipak, za onu drugu – (ne)postojanje objektivnih svrha – ne možemo se nadati pomoći od prirodnih znanosti. Ako onaj izbor, odluka u trenutku sada, nije između vrijednosno neutralnih mogućnosti, nego je između boljeg i lošijeg koje je određeno nekim svrhama, čini se očitim da te svrhe koje imamo kao ljudi ne možemo naći u recimo tako evolucijski ispodljudskoj (npr. životinjskoj, biljnoj ili neživoj) prirodi  kojom se bave prirodne znanosti. Kad bi bilo neke znanosti o tome to bi trebala biti svojevrsna antropologija, ali usmjerena ne samo na ono što ljudi faktički već jesu nego i na ono što tek mogu postati.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s